Page 225 - Ilijada

Homer: Ilijada

A na najvišem vrhu izvorljive Ide planine
Opazi Zeusa gdje sjedi, i mrzak joj bude u duši.
Tad se u svojoj duši volooka gospođa Hera
160 Zamisli, kako bi um egidonoše Zeusa zanesla.
Ova se miso u duši učinila najbolja njojzi;
Lijepo nakitit sebe i poći na goru Idsku,
Ne bi li nju zaželio on obljubit i ne bi l'
S njom se milovat htio, i ona mu okrepnim, slatkim
165 Oči posula snom i opčinila srce mu mudro.
Ona u sobu pođe (načinio joj ju je sinak
Hefest i složio čvrsta u dovratnike joj vrata
Tajnim klinom, da bog ni jedan otvorio ne bi),
U tu unide sobu i vrata zatvori sjajna.
170 Najprije s tijela ljupkog ambrosijom boginja mrlje
Opere sve sa sebe; ambrosijskim blistavim uljem
Ugodnim namaže sebe, u kojem mirisa bješe.
Kad bi se razlilo ono po domu mjedena praga
Zeusovu, po nebu svem i po zemlji bi pošao miris.
175 Njime lijepu kožu kad namaže, onda i kosu
Počešlja, zatim na glavi na svojoj besmrtnoj splete
Blistave uvojke krasne, ambrosijske rukama sama.
Haljinom odjene se ambrosijskom, koju Atena
Ugladi vješto utkav unutra umjetnih djela
180 Mnogo. Kopčama zlatnim na grudma je Hera zakopča.
Onda se opaše pasom, na kojem je stotinu kita,
U uši probušene tad metne oboce sa tri
Bisera jagodasta, milina blistaše iz njih.
Boginja uzorita povezačom krasnom i sjajnom
185 Povi se tad, - ko sunce povezača sjala se njojzi;
Krasne potplate tada priveza na noge b'jele.
Pošto uresom svakim već tijelo nakiti svoje,
Iziđe iz sobe zatim i tajom od bogova drugih
Pozvavši Afroditu ovako joj besjedu počne:
190 "Bi li me poslušat htjela, oj dijete drago, što velim?
Ili me poslušat nećeš u duši srdita na me,
Što sam Danajcem ja na pomoći, a ti Trojancem."
Zeusova kći Afrodita odgovori njojzi ovako:
"Kćeri velikog Krona, prečestita boginjo Hero,
195 Što si umna, govori, a duša me nuka izvršit,
Ako izvršiti mogu, i ako se dade izvršit."
Njojzi tad polukavo odgovori gospođa Hera:
"Daj mi žudnju i ljubav, oj kćeri, čime savladat
Bogove besmrtne sve i smrtnike umiješ ljude.
200 Idem ti krajeve skrajnje mnogohrane pogledat zemlje
I Okeana, bogom početak, i Tetiju majku,
Koji šu u kući mene othranjujuć gajili dobro,
Primivši mene od Reje, gromoglasni kada je Zeus-bog
Pod trepetljivo more i pod zemlju metnuo Krona.

225