Page 20 - Ilijada
P. 20

Homer: Ilijada



                              Za te brine se on iz daljine i žali tebe.
                              On ti reče, da za boj Ahejce dugovlase spremiš
                              Što prije, jer bi sada osvojiti mogao trojski
          30                  Prostranih ulica grad, kad besmrtni olimpski bozi
                              Nesložnih misli već n'jesu, jer sve ih je sklonila Hera
                              Molbama svojim, i veće Trojance jadi od Zeusa
                              Čekaju. A ti sve to ded pamti, gledaj, da tebi
                              Ne otme zaborav ništa, kad medeni sanak te pusti."
          35                     Tako mu Sanak reče i ode, te ostavi njega,
                              Ono nek misli u duši, što nije se imalo steći;
                              Jer on mišljaše ludov osvojiti istoga dana
                              Prijamov grad, a nije ni slutio, što li je Zeus-bog
                              Mislio, koji šćaše Trojancem a i Ahejcem
          40                  Jade i stenjanje mnogo u teškim bitkama zadat.
                              Iz sna se probudi kralj, i božanski ga glas napunjavo.
                              Digne se, sjedne i onda obuče košulju meku,
                              Košulju sjajnu i krasnu i veliki ogrne tada
                              Plašt i, na noge b'jele privezavši potplate krasne,
          45                  Na pleći svoje mač sa srebrnim klincima metne ,
                                                                            2
                              I uzme u ruke još nepropadljivi očinski skeptar
                                                                            3
                              I s njim k mjedenhaljama Ahejcem i k lađama ode.



                                            2. Knezovi u vijeću. 48-83.

                                 Uto boginja Zora na široki popne se Olimp,
                              Zeusu da javi svjetlost i ostalim bozima vječnim,
          50                  A Agamemnon glasnikom jasnogrlim svojima reče,
                              Neka u skupštinu oni dugovlase zovu Ahejce;
                              Zvahu glasnici, i narod veoma grnjaše brzo.
                                 Najprije sjednu junaci starješine, da će vijećat,
                              Kod lađe Nestora, kralja u Pilu rođenog, sjednu.
          55                  Kad Agamemnon ih sazva, tad razvi im namjeru mudru:
                              "Čujte me, mili moji, božanskoga usnih vam Sanka
                              U ambrosijskoj noći, a Nestoru bio je divnom
                              Najviše sličan stasom i obrazom, a i visinom.
                              Čelo glave mi stade i ove mi prozbori r'ječi:
          60                  "Spiš, Agamemnone, sine konjokrote Atreja hrabrog,
                              Ali ne valja, da spava cijelu noćcu svjetovač,
                              Kome su predani ljudi, te ima briga toliko.
                              A sad brzo me čuj, oglasnik sam ja ti od Zeusa,
                              Za te brine se on iz daljine i žali tebe.


               2  45. "metne na pleći mač" - ne misli se da je na plećima mač, nego remen, o kojemu mač visi i stoji uz
               bedro.
               3  46. "nepropadljivi očinski skeptar", - jer prelazi od oca na sina; vidi st. 102-108, a vidi i u Tumačenju
               riječi i imena na kraju knjige.


                                                                                                       20
   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25