Page 24 - Ilijada
P. 24

Homer: Ilijada



                              Ostaše mrtvi pod Trojom daleko od očinske zemlje!
                              Nego među Ahejce mjedenhalje zađider sada,
                              Ustavljaj svakog junaka riječima blagim i rinut
         165                  Ne daj im u more lađe uzvijene na oba kraja."
                                 Tako joj reče, i nju Atena sjajnooka čuvši
                              Posluša te se vine niz glavice Olimpske gore
                              Te se ubrzo nađe kođ ahejskih brzijeh lađa.
                              Tamo Odiseja nađe mudrinom jednakog Zeusu,
         170                  Nađe ga kako stoji i lađu pokritu crnu
                              Ne hvata, jer mu je bol u duši i u srcu bio.
                              Sjajnoka blizu njega Atena stane i reče:
                              "Potomče Zeusov, domišljat Odiseju, sine Laertov,
                              Zar ćete tako sad na mnogovesle lađe naleći
         175                  Te ćete pobjeći kući u očinsku u milu zemlju?
                              Argejka Helena zar će Trojancem i Prijamu sada
                              Ostati, njom da se diče, a zbog nje mnogi Ahejci
                              Ostaše mrtvi pod Trojom, daleko od očinske zemlje?
                              Nego zađider ti med Ahejce, nemoj mirovat,
         180                  Ustavljaj svakog junaka riječima blagim i rinut
                              Ne daj im u more lađe uzvijene na oba kraja."
                                 Boginja reče, i njene Odisej posluša r'ječi;
                              Nagne trčat i struku sa sebe zbaci, a glasnik
                              Digne je Itačanin Euribat, pratilac njegov;
         185                  Pred Agamemnonom kad se Atridom nađe Odisej,
                              Uzme iz ruku mu on nepropadljivi očinski skeptar
                              I među Ahejaca mjedenhalja brodove zađe.
                              Gdje bi se sastao s knezom i odličnim čovjekom drugim,
                              Došo bi k njemu pa njega i ustavljo ljubazno veleć:
         190                  "Čovječe, lijepo nije ko plašivac i ti da predaš,
                              Nego sjedi te reci i ostalim ljudma da sjednu,
                              Jer Agamemnon što ima na umu, pravo ne znadeš,
                              Sada nas kuša, a za čas Ahejce kaznit će opet;
                              Svi u vijeću čuti ne mogosmo, što li je reko,
         195                  Bojim se, da će ljutit zlostaviti ahejske sine,
                              Ta kralj Zeusov hranjenik imade ponosno srce,
                              Njemu je čast od Zeusa, i Zeus ga premudri ljubi."
                                 A gdje bi pučanina zamotrio, našo gdje viče,
                              Toga bi udrio skeptrom i ove mu ciknuo r'ječi:
         200                  "Čovječe, sjedider mirno pa slušaj, što govore drugi,
                              Koji su bolji od tebe, od plašivca i nejunaka;
                              Nitko u ratu tebe ne broji niti u v'jeću.
                              Valjada nećemo svi kraljevati ovdje Ahejci!
                              Nije mnogovlađe dobro, - nek jedan bude gospodar,
         205                  Neka kraljuje jedan, što skeptar i suđenje dobi
                              Od sina lukavca Krona, nek upravlja po njima druge."
                                 Tako uređujuć vojsku Odisej prođe je redom;
                              Opet od lađa s hukom povrvi i od čadora




                                                                                                       24
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29