Page 18 - Ilijada

Homer: Ilijada

570 Zeusovim i drugi se ozlovolje nebeski bozi.
Ali im slavni vještak govoriti započne Hefest
Materi dragoj Heri bjelorukoj hoteć ugodit:
"Ao nevolje prave! podnosit se ona već ne da,
Kad se vas dvoje svađat zbog ljudi idete smrtnih!
575 Graja vas velika stoji med bozima, neće veselit
Čestita gozba nas, jer zlo je zavladalo evo.
A majku svjetujem svoju, iako je mudra po sebi,
Zeusu milome ocu nek po volji radi, da ne bi
Otac grdio nju i nama pokvario gozbu.
580 Ako olimpski Zeus munjobija ushtije bacit
Nas sa sjedala naših, ta od svih mnogo je jači,
Ali mu riječi ti govori ljubazne, majko,
Tad će se otac nama ublažiti olimpski odmah."
Reče te skoči Hefest i kondir dvoušni uzev
585 U ruke majci ga pruži i besjedu započne ovu:
"Strpi se, majko moja, i ako si tužna, pregori,
Čuvaj se, milu tebe da ne vidim jednoć gdje bije
Olimpski Zeus, pomoći od njega neću ti moći;
To će me boljet, al' s njime ogledat se vrlo je teško.
590 On me je već jedanput, kad tebe obraniti htjedoh,
Za nogu pograbio i bacio s praga božanskog,
Čitav sam padao dan, kad zalažaše već sunce,
Padnem na Lemnos, a malo života još bješe u meni,
Onda me Sinćani otud odnesu, gdjeno sam pao."
595 Reče i tad se nasmije bjeloruka boginja Hera
I u smijehu uzme iz ruke sinove kondir.
Tad on bozima vječnim natakati slađahni nektar
S desne započne strane iz vrča grabeći jednog.
U smijeh udare tada beskonačan blaženi bozi
32
600 Gledajući Hefesta gdje po kući sopeći brza.
Tako se cio dan do zalaska samog sunčanog
Gošćahu bozi, i gozbe premaklo se nije im srcu
Podjednake, ni Muza, ni forminge divne, Apolon
Što ju je držo, i Muze na izmjenu pjevahu krasno.
605 A kad već utone sjajna sunčana svjetlost, počivat
Bogovi otiđu onda u dvore svaki u svoje,
Gdje je kojemu stan rukotvorac preslavni Hefest
Svojom vještinom i umom načinio bio, pa tada
I bog olimpski Zeus munjobija spavat u krevet
610 Ode, gdje i prije spaše, kad san bi ga snašao slatki;
Tu je legavši spavo, a uza nj zlatotrona Hera.

32 599. Bogovi se zato smiju jer je Hefest hrom (vidi u pjev. 18, st. 371), a smiješan je prizor, kad hro-
mac sopi i brza. Ovdje se smiju grohotom bogovi, kao i u Odiseji, pjev. 8, st. 326. Inače se u Homera
smiju grohotom i slatko ljudi, i otud potječe uzrečica "homerski smijeh", tj. zdrav, prirodan, sladak
dugotrajan smijeh.

18