Page 17 - Ilijada
P. 17

Homer: Ilijada



                              Reče i obrvama Kronion namagne mrkim,
                              A ambrosijska kosa sa glave se gospodu prospe
         530                  Besmrtne, i on sav potrese veliki Olimp.
                                                                     31
                                 Tako uglave oni i rastanu se, - a ona
                              U more duboko skoči sa blistavog Olimpa sašav,
                              A Zeus ode u svoje u dvore, i bogovi svi se
                              Dignu pred svojim ocem sa sjedala; nitko se nije
         535                  Njega usudio čekat, već iziđu svi mu u susret.
                              Onda se posadi on na prijestolu; ali je Hera
                              Bila spazila dobro, kad s njime vijećala bješe
                              Tetida srebrnih nogu, starine morskoga kćerka.
                              Pogrdnim r'ječima odmah na Kronova navali sina:
         540                  "Tko je, podmukli Zeuse, od bogova v'jećao s tobom?
                              Tebi je svagda drago daleko biti od mene
                              I tajno smišljajuć što odlučivati, nikada n'jesi
                              Drage mi rekao volje, što namjeran si učinit."
                                 Ljudi i bogova otac odgovori njojzi ovako:
         545                  "Nemoj se nadati, Hero, obaznati sve da ćeš moje
                              Odluke; bit će ti teško, uza sve što si mi žena.
                              Ali što tebi valja da čuješ, toga obaznat
                              Neće od bogova nitko ni ljudi prije od tebe.
                              A što namislim ja učinit od bogova tajom,
         550                  O tome nemoj U ispitivati ni razabirat."
                                 Njemu volooka Hera odgovori gospođa ovo:
                              "Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi?
                              Ta ne ispitujem ja te već davno, ne razbiram ništa,
                              Već ti odlučuješ sve po svojoj volji na miru.
         555                  Al' sad jako me strah, nagovorila nije li tebe
                              Tetida srebrnih nogu, starine morskoga kćerka;
                              Rano je došla k tebi i koljena hvatila tvoja:
                              Njoj zacijelo si, mislim namagnuo, da ćeš počastit
                              Peleju sina i mnoge kod brodova da ćeš pogubit."
         560                     Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi ovako:
                              "Vazda, o čudna žena, naslućuješ, vidiš me vazda,
                              Al' ništa nećeš moći učiniti, nego ćeš biti
                              Sve mi od srca dalje, a to će te mučiti jače.
                              Neka je, kako si rekla, al' meni tako je milo!
         565                  Nego de sjedi i šuti i riječi poslušaj moje:
                              Pazi, da ne bi ti svi pomoći olimpski bozi
                              Mogli, kad pristupim k tebi i rukama udarim krutim."
                                 Tada se gospođa Hera volooka njega uzboji
                              I sjedne šuteći srce pridušivši svoje; po dvorma

               31  528-530. Ovi stihovi izriču mirno i uzvišeno svemogućstvo Zeusovo. Po njima je slavni grčki kipar
               Fidija (u 5. vijeku prije naše ere) izradio veličanstveni kip olimpskoga Zeusa. - Ne treba se čuditi što
               se taj uzvišeni bog otac bogova i ljudi, boji svoje čandrljive žene (st. 519-522), - a u st. 399-402 kaže se
               kako su Zeusa svezali Posidon, Atena i Hera, tj. htjeli mu oteti vlast, pa je trebalo da ga iz te bijede
               izbavi Brijarej. Valja znati da Homer prikazuje bogove sa svim ljudskim slabostima i pogreškama.


                                                                                                       17
   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22