Page 14 - Ilijada

Homer: Ilijada

Grehotu svoju, gdje nije Ahejca najboljeg štovo."
Lijući suze njemu odgovori Tetida zatim:
"Na što te, dijete moje, porodih, nesretna mati!
415 Ej da kod lađa sjediš, da ne plačeš i da si sretan,
Kad ti je suđeno malo života, nije ga mnogo!
Ti si vijeka kratka, od sviju si bjeđniji ljudi,
Na to te svojom zlom sudbinom u kući rodih!
Tu sad kazati riječ na Olimp presnježni idem
420 Sama gromovnom Zeusu, ej uslišit ne bi l' me htio!
A ti kod lađa, sinko, kod brzijeh sjedi te udilj
Ljuti se ti na Argejce i od rata prestani posve,
Jer je k Okeanu Zeus k Etiopcem čestitim jučer
Pošo na gozbu, a s njime i ostali odoše bozi;
425 Dvanaesti dan će se tek na Olimp vratiti opet,
Onda ću poći u dvore u Zeusove mjedena praga,
Koljena njemu ću grlit, umolit ću mu se, mislim."

D. Hriseidu predaju ocu. Žrtva pomirnica. 428-476.

Tako mu boginja reče i ode te ostavi ondje
Sina u srcu ljuta zbog žene pojasa l'jepa,
430 Koju na silu njemu oduzeše, - Uto Odisej
Stigne u Hrisu grad, hekatombu svetu dovedav.
I kad uđu oni u luku preduboku veće,
Jedra saviju tad i metnu ih ti lađu brzu,
Katarku spuste brzo na užima i u žl'jeb metnu,
435 Tada veslima lađu prikrmiše oni u pristan,
Tada spustiše kamen, privezaše uža lađena;
24
Tada iziđu van, gdje vali o obalu biju;
Tad hekatombu izvedu daljnometnom Feb-Apolonu,
I iz moroplovke lađe iziđe Hrisova kćerka;
440 Nju dosjetljivi sam k oltaru povede Odisej
I milom ocu je njenu izručujuć besjedu počne:
"Hriso, mene je poslo junacima kralj Agamemnon,
Da ti dovedem kćer, hekatombu da za Argejce
Svetu prikažem Febu, da gospod se ublaži kako,
445 Koji je narodu suze i nevolje argejskom zado."
Reče i u ruke da mu, a Hriso radostan primi
Dragu kćer, hekatombu tad svetu okolo krasno
Izcađenoga metnu oltara po redu; izatog.
Ruke opraše oni i ječmenog uzeše zrnja.
25

24 436. tj. spustiše kamen, koji je visio o užetu i služio mjesto sidra. - a drugim užima privezaše lađu o
kakav kamen ili stup na obali.
25 449. "ječmenog uzeše zrnja", tj. uzeše ga iz košara u ruke da njime ospu životinju, koja se ima žrt-
vovati. između rogova za znak, da se žrtvavanje počinje; vidi i st. 458.

14