Page 95 - Dan Brown - Postanak

21.

K A O Č O V J E K K O J I je doživio bezbrojne trenutke uspjeha na svjetskoj
pozornici, Edmond Kirsch vječno je bio motiviran postignućem, ali je rijetko osjećao
potpuno zadovoljstvo. No u ovom trenutku, stojeći na podiju i primajući oduševljene
ovacije, Edmond si je dopustio osjetiti radost spoznaje da će uskoro promijeniti
svijet.

Sjednite prijatelji, uputio im je poruku mislima. Najbolje tek slijedi.

Dok se magla razilazila, Edmond se odupro porivu da pogleda uvis – znao je da
se na svodu projicira krupni plan njegova lica i da ga gledaju milijuni ljudi širom
svijeta.

Ovo je svjetski trenutak za pamćenje, ponosno je pomislio. On nadilazi granice,
klase i uvjerenja.
Edmond je pogledao ulijevo kako bi zahvalno kimnuo Ambri Vidal koja je sve
promatrala iz kuta i koja je neumorno radila s njim na pripremi ovog spektakla.
Iznenadio se vidjevši da ona ne gleda njega. Umjesto toga, zagledala se u svjetinu

dok joj je na licu lebdjela strepnja.

*

Nešto nije u redu, pomislila je Ambra promatrajući iz kuta.
U središtu prostorije, visok, otmjeno odjeven muškarac probijao se kroz

okupljene, mahao rukama i približavao se Ambri.
To je Robert Langdon, shvatila je prepoznavši američkog profesora s Kirscheve
videosnimke.

Langdon se primicao brzo, i obojica Ambrinih čuvara odmah su se odmaknuli od
zida spremni da ga presretnu.

Što on hoćeš! Langdonov izraz lica govorio joj je da se sprema nešto opasno.
Okrenula se prema Edmondu na bini, pitajući se je li i on primijetio pomutnju, no
Edmond Kirsch nije gledao publiku. Sablasno se zagledao ravno u nju.

Edmonde! Nešto nije u redu!

U tom trenutku zaglušan prasak odjeknuo je unutar kupole i Edmondova glava