Page 98 - Dan Brown - Postanak

Je li to krunica?

Svom silinom Díaz se bacio tijelom na vrata, no krunica je odbijala popustiti.
Ponovno se zagledao kroz uzak otvor, potpuno zbunjen nad krunicom i
nesposobnošću da je pokida.

„¿Hola?” povikao kao je kroz vrata. „¡¿Hay alguien?!” 23

Tišina.
Kroz otvor na vratima, Díaz je nazirao visok betonski zid i pust požarni put.
Mala je vjerojatnost da će itko doći i skinuti krunicu. Ne vidjevši drugu mogućnost,
izvukao je pištolj iz korica u sakou. Napeo je kokot i provukao cijev kroz otvor.
Prednji nišan pritisnuo je na krunicu.

Je l’ja to pucam u svetu krunicu? Qué Dios me perdone. 24

Preostali dijelovi krunice njihali su mu se pred očima.

Povukao je okidač.
Hitac je zagrmio u betonskom prilazu i vrata su se širom otvorila. Krunica se

raspala, Díaz je pohitao naprijed, isteturavši u praznu ulicu dok su zrnca krunice
odskakivala od pločnika posvuda oko njega.
Ubojica u bijelom već je nestao.

*

Stotinu metara dalje, admiral Luis Ávila sjedio je šutke na stražnjem sjedalu crnog
Renaulta koji se brzo udaljavao od muzeja.

Snaga vektranskih vlakana na koje je Ávila nanizao krunicu obavila je svoje i
progonitelje zadržala dovoljno dugo.

Sad sam već daleko.

Dok je auto koji je vozio Ávilu jurio sjeverozapadno uz vijugavu rijeku Nervión i
nestajao u užurbanu prometu Avenide Abandoibarra, admiral Ávila konačno si je
dopustio duboko uzdahnuti.
Njegova večerašnja misija nije mogla proći bolje.

U mislima je začuo radosne tonove himne „Oriamendi” – te prastare stihove koji
su se jednom davno pjevali u krvavoj bici upravo ovdje u Bilbau. ¡Por Dios, por la
Patria y el Rey! Pjevao je u mislima. Za Boga, za domovinu i kralja!

Borbeni poklič već je davno zaboravljen... no rat je tek započeo.