Page 100 - Dan Brown - Postanak

Stoljećima je ostavština katoličkih kraljeva služila kao moralna vertikala
Španjolske. No posljednjih godina, taj temelj vjere kao da se poljuljao te se
Španjolska zatekla u divljem natezanju između prastaroga i onoga najnovijega.

Sve veći broj liberala zatrpavao je blogove i društvene medije glasinama koje su
navodile na pomisao kako će Julián, nakon što iziđe iz očeve sjene, otkriti svoje
pravo lice – smiona, napredna, sekularna vođe koji će konačno imati snage povesti
se za primjerom brojnih europskih država i ukinuti monarhiju.

Juliánov je otac uvijek bio iznimno aktivan u ulozi kralja, držeći sina podalje od
politike. Kralj je otvoreno izjavljivao kako vjeruje da Julián treba uživati u mladosti,
te sve dok se princ ne oženi i ne skrasi, nema smisla uvlačiti ga u državna posla.
Tako je Juliánovih prvih četrdeset godina – što su ih danonoćno pratili španjolski
mediji – proteklo u privatnim školama, jahanju, presijecanju vrpci, dobrotvornim
događanjima i putovanjima svijetom. Usprkos tomu što je u životu postigao malo
toga za naglasiti, princ Julián bio je nesumnjivo najpoželjniji španjolski neženja.

Tijekom godina, taj je privlačni četrdesetdvogodišnjak javno izlazio s bezbroj
poželjnih žena, i iako ga je pratio glas beznadnog romantičara, nitko mu nije uspio
oteti srce. Ipak, posljednjih mjeseci Juliána se viđalo u društvu prelijepe žene koja je,
iako je izgledala kao bivši model, zapravo bila iznimno cijenjena ravnateljica
Guggenheimova muzeja u Bilbau.

Mediji su Ambru Vidal odmah proglasili „savršenom partijom modernog kralja”.
Bila je obrazovana, uspješna i, najvažnije od svega, nije dolazila iz španjolskih
plemićkih obitelji. Ambra Vidal dolazila je iz naroda.

Princ se očito slagao s njihovom procjenom te ju je nakon vrlo kratka udvaranja
zaprosio – na potpuno neočekivan i romantičan način – i Ambra Vidal je pristala.

U tjednima koji su slijedili, mediji su svakodnevno izvještavali o Ambri Vidal,
ističući kako se pokazalo da nije riječ samo o lijepom licu. Brzo se pokazalo da je
iznimno neovisna žena koja je, unatoč tomu što se spremala postati suprugom
španjolskoga kralja, glatko odbila dopustiti da joj se Guardia Real miješa u dnevni
raspored ili da je njezini agenti štite igdje osim na većim javnim događanjima.

Kad je zapovjednik garde Ambri diskretno predložio da se počne odijevati
konzervativnije i u manje pripijenu odjeću, Ambra je to pretvorila u javnu sprdačinu,
izjavivši da ju je upravo prekorio zapovjednik „Guardarropije Real” – kraljevske
garderobe.
Liberalni časopisi tiskali su njezine slike na naslovnicama. „Ambra! Prelijepa
budućnost Španjolske!” Kad je odbila dati intervju, slavili su je kao „neovisnu”; kad

je pristala na razgovor, hvalili su njezinu „pristupačnost”.
Konzervativni časopisi uzvratili su kritiziranjem osorne, nove buduće kraljice,