Page 90 - Dan Brown - Postanak
P. 90

Langdon  je  naslućivao  da  je  sastanak  u  Montserratu  bio  dijelom  istraživanje,  a
             dijelom potez za manipulaciju javnošću.

                 Jako dobra ispričnica, pomislio je.

                 „Povijesno  gledano”,  nastavio  je  Edmond,  „vjerski  žar  oduvijek  je  gušio
             napredak  znanosti,  stoga  večeras  molim  vjerske  vođe  širom  svijeta  da  reagiraju
             suzdržano  i  s  razumijevanjem  na  ono  što  se  spremam  reći.  Molim  vas,  nemojmo
             ponavljati  krvavo  nasilje  povijesti.  Nemojmo  ponavljati  vlastite  pogreške  iz
             prošlosti.”

                 Slike  na  svodu  pretopile  su  se  u  crtež  drevnog,  utvrđenog  grada  –  metropole
             savršeno okruglog oblika smještene na obali rijeke koja je tekla kroz pustinju.
                 Langdon ga je odmah prepoznao kao antički Bagdad – njegovu neobičnu kružnu
             konstrukciju, utvrđenu trima koncentričnim zidinama s kulama i kruništima.

                 „U  osmome  stoljeću”,  govorio  je  Edmond,  „Bagdad  se  prometnuo  u  najveće
             središte znanja na svijetu – na svoja sveučilišta i u svoje knjižnice prihvaćao je sve
             religije,  filozofije  i  znanosti.  Tijekom  pet  stotina  godina,  bujica  znanstvenih
             inovacija koja je kuljala iz grada ne može se mjeriti ni s čim što je svijet vidio, a taj
             se utjecaj i danas osjeća u suvremenoj kulturi.”

                 Na  svodu  su  se  ponovno  pojavile  zvijezde,  no  ovaj  su  put  uz  mnoge  stajala
             njihova imena: Vega, Betelgeuse, Rigel, Algebar, Deneb, Acrab, Kitalpha.

                 „Njihova  imena  izvedena  su  iz  arapskoga”,  rekao  je  Edmond.  „Sve  do  danas,
             više od dvije trećine zvijezda na nebu nose imena koja vuku podrijetlo iz tog jezika,
             zato što su ih otkrili astronomi arapskog svijeta.”

                 Nebo  se  brzo  ispunilo  s  toliko  zvijezda  s  arapskim  imenima  da  je  plavetnilo
             gotovo nestalo. Imena su nestala i za sobom ostavila prazno nebesko prostranstvo.
                 „Naravno, ako želimo brojiti zvijezde...”

                 Pokraj  najsjajnijih  zvijezda  počeli  su  se,  jedan  po  jedan,  pojavljivati  rimski
             brojevi.

                 I, II, III, IV, V...

                 Niz se naglo prekinuo i nestao.
                 „Ne  koristimo  se  rimskim  brojevima”,  rekao  je  Edmond.  „Koristimo  se
             arapskim.”

                 Brojenje se nastavilo u arapskom sustavu.

                 1, 2, 3, 4, 5...

                 „Možda ćete također prepoznati i ove islamske izume”, rekao je Edmond, „čijim
             se arapskim nazivima koristimo i danas.”
   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95