Page 97 - Dan Brown - Postanak
P. 97

*


             Dvadesetak  metara  dalje,  Guardijin  agent  Rafa  Díaz  probijao  se  kroz  mnoštvo
             gostiju u bijegu i pokušavao doći do mjesta na bočnom zidu odakle je bljesnuo hitac.

                 Ambra Vidal je na sigurnom, uvjeravao je samoga sebe, vidjevši da ju je njegov
             partner srušio na pod i svojim tijelom zaštitio njezino. Osim toga, Díaz je bio siguran
             da se žrtvi više nikako ne može pomoći. Edmond Kirsch bio je mrtav prije nego što
             je pao na tlo.

                 Díazu nije promaknulo da je jedan od uzvanika očito bio unaprijed upozoren na
             napad te je pohitao prema bini trenutak prije pucnja.
                 Koji god bio razlog, Díaz je znao da može pričekati.

                 U tom trenutku imao je samo jednu zadaću.

                 Uhvatiti napadača.

                 Kad  je  Díaz  pristigao  na  mjesto  odakle  je  bljesnulo,  pronašao  je  prorez  u
             platnenom zidu, provukao je ruku kroz otvor i silovito razderao rupu sve do poda te
             se provukao iz kupole u labirint skela.
                 Na  lijevoj  strani  spazio  je  obris  čovjeka  –  visok  muškarac  odjeven  u  bijelu
             vojničku  odoru  –  kako  trči  prema  izlazu  za  nuždu  na  drugom  kraju  goleme
             prostorije. Trenutak poslije, silueta čovjeka u bijegu probila se kroz vrata i nestala.

                 Díaz se dao u potjeru, vijugajući između elektronike izvan kupole te se konačno
             probio  kroz  vrata  na  betonsko  stubište.  Provirio  je  preko  ograde  i  dva  kata  ispod
             spazio bjegunca koji je trčao prema dolje vratolomnom brzinom. Pojurio je za njim,
             preskačući po pet stuba. Negdje ispod njega, izlazna vrata uz lupu su se otvorila i

             ponovno treskom zalupila.
                 Izišao je iz zgrade!

                 Kad  je  Díaz  stigao  do  prizemlja,  pojurio  je  do  izlaza,  do  dvokrilnih  vrata  s
             vodoravnim prečkama koje su služile umjesto kvaka, te se svom težinom bacio na
             njih. No umjesto da se širom otvore kao ona na katu, vrata su se rastvorila tek koji
             centimetar i onda naglo stala. Díazovo tijelo zabilo se u čelični zid te se skljokao dok
             ga je nepodnošljiv bol žario u ramenu.

                 Uzdrman, pridigao se i ponovno pokušao otvoriti vrata.

                 Rastvorila su se tek toliko da uspije shvatiti u čemu je problem.
                 Čudno, no vanjske kvake bile su povezane omčom od žice koja je sprečavala da
             se  vrata  otvore  –  niz  zrnaca  bio  je  prebačen  preko  kvaka.  Díazova  zbunjenost
             pojačala se kad je shvatio kako mu je raspored zrnaca dobro poznat, kao i svakom

             pravom španjolskom katoliku.
   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102