Page 99 - Dan Brown - Postanak

22.

M A D R I D S K A K R A L J E V S K A P A L A Č A najveća je kraljevska palača u
Europi, kao i jedan od najčudesnijih primjera fuzije klasičnog i baroknog stila u
arhitekturi. Podignuta na mjestu maurskog dvorca iz devetoga stoljeća, trokatno
pročelje s kolonadama prostire se sto pedeset metara u širinu velike Plaza de la
Armería, trga na kojem se smjestila. U unutrašnjosti se nalazi zamršen labirint od tri
tisuće četiristo osamnaest soba koji krivuda kroz gotovo sto četrdeset tisuća

četvornih metara površine. Saloni, spavaće sobe i hodnici urešeni su zbirkom
neprocjenjivo vrijednih djela religijske umjetnosti, među kojima su i remek-djela
Velázqueza, Goye i Rubensa.
Generacijama je palača bila privatna rezidencija španjolskih kraljeva i kraljica.
No danas se prvenstveno koristi za državne prigode, dok kraljevska obitelj prebiva u
skromnijoj i skrovitijoj Palacio de la Zarzueli izvan grada.

Ipak, posljednjih mjeseci madridska službena palača postala je stalni dom
krunskom princu Juliánu – četrdesetdvogodišnjem budućem španjolskom kralju –
koji se u palaču preselio na nagovor svojih savjetnika, koji su željeli da Julián „bude
vidljiviji domovini” tijekom tog mučnog razdoblja koje prethodi mogućoj krunidbi.

Njegova oca, sadašnjega kralja, već je mjesecima za postelju prikovana držala
neizlječiva bolest. Dok su umirućem kralju slabjele mentalne sposobnosti, palača je
otpočela polagani proces prijenosa vlasti, pripremajući princa za prijestolje nakon
očeve smrti. Budući da je smjena vladara postala neizbježna, Španjolci su okrenuli
oči prema krunskome princu dok im se po glavama motalo samo jedno pitanje:

Kakav će vladar biti?

Princ Julián oduvijek je bio povučeno i oprezno dijete koje je moguće breme
vlasti nosilo još od djetinjstva. Juliánova majka umrla je zbog komplikacija u
trudnoći dok je nosila drugo dijete, a kralj je, što je iznenadilo mnoge, odlučio da se
neće ponovno oženiti te je tako Julián ostao jedini nasljednik španjolskog trona.

Nasljednik bez rezervnog igrača, hladno su o princu pisali britanski tabloidi.
Budući da je Julián odrastao u okrilju svog iznimno konzervativnog oca, većina

tradicionalno nastrojenih Španjolaca bila je uvjerena da će nastaviti krutu kraljevsku
tradiciju očuvanja dostojanstva španjolske krune ne mijenjajući uvriježene običaje,
obrede i, najvažnije od svega, ostati vječno pokoran bogatoj katoličkoj povijesti
Španjolske.