Page 92 - Dan Brown - Postanak

pustinje. Postrojenje je stajalo napola dovršeno, prekriveno prašinom i zemljom –
očito napušteno usred izgradnje.

„Američki supersudarač mogao je neizmjerno unaprijediti ljudsko razumijevanje
univerzuma, no projekt je otkazan zbog probijanja proračuna i političkog pritiska iz
nekih neočekivanih izvora.”

Televizijska snimka prikazivala je mladog TV propovjednika koji je mahao
bestselerom Božja čestica i gnjevno vikao: „Trebali bismo Boga tražiti u našim
srcima! Ne unutar atoma! Trošiti milijarde na taj besmisleni eksperiment sramota je
za državu Teksas i uvreda Bogu!” Edmond se ponovno oglasio: „Ti sukobi koje sam
opisao – sukobi u kojima je vjersko praznovjerje nadjačalo razum – samo su čarke u
trajnome ratu.”

Svod je naglo bljesnuo kolažom nasilnih prizora iz suvremenog društva –
prosvjednici ispred laboratorija za genetička istraživanja, svećenik koji se
samospaljuje ispred zgrade gdje se održavala konferencija o transhumanizmu,
propovjednici koji prijete šakama i visoko dižu Knjigu postanka, Isusova riba koja
guta Darwinovu ribu, gnjevni vjerski plakati koji osuđuju istraživanja matičnih
stanica, prava homoseksualaca, pobačaj – praćeni jednako gnjevnim plakatima kao
odgovorima.

Dok je Langdon ležao u tami, osjećao je kako mu srce ubrzano kuca. Načas mu
se učinilo da trava pod njim drhti, kao da se primiče podzemna željeznica. Kako su
vibracije jačale, shvatio je da se zemlja stvarno trese. Duboke, valovite vibracije
prohujale su kroz travu ispod njegovih leđa i cijela kupola gromovito se zatresla.

Langdon je tutnjavu prepoznao kao zvuk uskovitlanih brzaca – koji se emitirao
kroz niskotonske zvučnike ispod trave. Na licu i tijelu osjetio je hladnu i vlažnu
maglicu – kao da leži usred pobješnjele rijeke.

„Čujete li taj zvuk?” nadglasavao je Edmond brzace. „To je neumoljivo bujanje
rijeke Znanstvenih spoznaja!”
Voda je zagrmjela još jače, maglica je smočila Langdonove obraze.

„Otkako je čovjek otkrio vatru”, vikao je Edmond, „ova rijeka samo sve više
buja. Svako otkriće postalo je oruđe kojim smo dolazili do novih otkrića i svaki put u
rijeku dodavali jednu kap. Danas jašemo na kresti tsunamija, na potopu koji
nezaustavljivom silinom hrli naprijed!”

Dvorana je tutnjala još jače.

„Odakle dolazimo?” vikao je Edmond. „Kamo idemo? Oduvijek nam je sudbina
bila otkriti odgovore! Naše metode istraživanja ubrzano napreduju već milenijima!”
Maglica i vjetar šibali su dvoranom, a grmljavina rijeke postala je gotovo