Page 108 - Dan Brown - Postanak
P. 108
uvježbajmo i prikladno uobličimo vijesti.”
Köves je šutio, ali Valdespino je mogao čuti starčevo disanje. „Rabine”, nastavio
je biskup, „u ovom trenutku najvažnija je naša osobna sigurnost. Imamo posla s
ubojicama i ako postanete previše vidljivi – na primjer, ako se obratite vlastima ili
televizijskoj postaji – moglo bi to završiti nasiljem. Strahujem osobito za vas; ja sam
zaštićen unutar kompleksa palače, ali vi... sami ste u Budimpešti! Kirschevo je
otkriće očito postalo pitanje života i smrti. Yehuda, molim vas, dopustite mi da vam
osiguram zaštitu.”
Köves je nakratko utihnuo. „Iz Madrida? Kako biste mogli...”
„Na raspolaganju su mi snage osiguranja kraljevske obitelji. Ostanite u kući,
zaključajte vrata. Zatražit ću da dvojica agenata Kraljevske garde dođu po vas i
doprate vas u Madrid, gdje ćete biti na sigurnom unutar palače i gdje možemo sjesti
sučelice i raspraviti kako da dalje postupimo.”
„Ako dođem u Madrid”, neodlučno se javio rabin, „što ako se ne uspijemo složiti
što dalje?”
„Složit ćemo se svakako”, uvjeravao ga je biskup. „Znam da sam staromodan, ali
sam isto tako i realist, kao i vi. Zajedno ćemo pronaći najbolji način. Vjerujem u to”
„A ako se varate u vlastitoj vjeri?” nije se predavao Köves. Valdespino je osjetio
da mu se želudac steže, zastao je na trenutak, izdahnuo i odgovorio najmirnije što je
mogao: „Yehuda, ako na kraju vi i ja ne pronađemo način kako da nastavimo
zajedno, rastat ćemo se kao prijatelji i svaki učiniti ono što smatra najboljim. Dajem
vam riječ.”
„Hvala”, odvratio je Köves. „Zbog vaše riječi dolazim u Madrid.”
„Dobro. U međuvremenu, zaključajte vrata i ne javljajte se nikomu. Spremite
torbu, nazvat ću vas kad organiziram sve pojedinosti.” Valdespino je zastao. „I
imajte vjere. Vidimo se ubrzo.”
Valdespino je prekinuo poziv – u srcu je osjećao stravu – i naslućivao da će mu
za nadzor nad Kövesem biti potrebno više od uvjeravanja da bude razuman i
promišljen.
Köves paničari... baš kao i Syed.
Obojica ne uspijevaju vidjeti širu sliku.
Valdespino je zaklopio laptop, strpao ga pod ruku i uputio se mračnom
sakristijom. I dalje u misnom ruhu, izišao je iz katedrale u svježu noć i uputio se
preko trga prema blistavobijelom pročelju Kraljevske palače.
Iznad glavnog ulaza Valdespino je ugledao španjolski grb – na čijim su se
bokovima uzdizali Herkulovi stupovi, kao i drevan moto plus ultra, što je značilo
