Page 110 - Dan Brown - Postanak
P. 110
„Tvoja odanost bila je blagoslov.”
„I nikad neću zaboraviti suosjećanje koje si mi pokazao prije tolikih godina.”
Kralj je sklopio oči i čvrsto stisnuo biskupovu šaku. „Antonio... strepim. Moj sin
uskoro će se naći za kormilom golema broda, broda kojim nije spreman upravljati.
Molim te, vodi ga. Budi mu Sjevernjača. Položi svoju mirnu ruku povrh njegove na
kormilu, osobito za oluje. I najvažnije, kad skrene s kursa, molim te, pomozi mu
pronaći put povratka... da se vrati svemu što je čisto.”
„Amen”, prošaptao je biskup. „Dajem ti riječ.”
I sada, na svježem noćnom zraku, dok je Valdespino prelazio trg, podigao je oči
k nebesima. Veličanstvo, znajte da činim sve što mogu kako bih ispoštovao vaše
posljednje želje.
Valdespino je nalazio utjehu u saznanju da je kralj uvelike preslab da bi gledao
televiziju. Da je gledao večerašnji prijenos iz Bilbaa, vjerojatno bi umro istog trena
vidjevši u što mu se prometnula voljena domovina.
Valdespinu zdesna, iza željeznih vrata, uzduž cijele Calle de Badén, stajala su
reportažna kola i dizala satelitske antene.
Lešinari, pomislio je Valdespino dok mu je večernji zrak šibao ruho.
