Page 112 - Nil Nidli - Zakoni zdravlja i izlečenja
P. 112

7. poglavlje


                                       Veliki mit o mesu


                                        i belančevinama



                          Jovanovo ponašanje je bilo veoma neo-  je ishrane sa malo belančevina kakva je uobiča-
                       bično. Međutim, nije smatrao da ima bilo kakav  jena u Kini. U izdanju njegovog pisma o zdravlju
                       izbor po tom pitanju. Svakog dana je dolazio do  Ishrana novog veka (New Century Nutrition) iz
                       menze koledža sa kutijom za užinu sa hranom  jula 1996. godine, Kembel je podelio iskustvo i
                       bogatom belančevinama. Jednog dana to je bio  istraživanje čuvenog profesora sa Jejla, Rasela
                       kikiriki, sledećeg pržena soja, narednog sun-  Čitendena (Russell Chittenden). 3 Čitenden je
                       cokret ili orasi. Jovan bi jeo ovu hranu bogatu  bio među prvima u savremenom dobu koji je
                       proteinima u velikim količinama. Njegov motiv:  izazvao dogmu o ishrani koja je opstajala
                       nedavno je postao vegeratijanac i bio je zabri-  vekovima. Čuo je standardnu tvrdnju da je
                       nut da svojom novom ishranom neće dobijati  hrana zasnovana na velikoj količini živo-tinjskih
                       dovoljno belančevina.                 belančevina podsticala snagu i energiju zajedno
                          Oko godinu dana kasnije, kada je Jovan  sa mentalnom i fizičkom sposobnošću.
                       krenuo na kurs o ishrani, bio je zapanjen.  Međutim, on se pitao da li je to stvarno bio
                       Naučio je da je svojom ishranom uzimao dva ili  slučaj? Početkom 1900-tih Čitenden je izvršio
                       tri puta veću količinu belančevina nego što mu  najmanje tri istraživanja koja su istražila pita-
                       je bilo potrebno. Što je još gore od toga, otkrio  nje da li su zaista meso i mnoštvo belančevina
                       je da uzimanje prevelike količine proteina pred-  neophodni za optimalno funkcionisanje. Temelj
                       stavlja rizik po zdravlje. Međutim, pojavile su se  njegovog istraživanja je bilo proučavanje dobro
                       još gore vesti: kada je Jovan analizirao svoju  uvežbanih sportista. Na početku svog istraži-
                       ishranu, bio je primoran da pronađe način da u  vanja, svi ti sportisti su bili na tipičnoj ishrani
                       dovoljnoj meri snizi unos proteina kako bi bio  mesom. Čitenden ih je zatim prebacio na
                       na optimalnom nivou. Čak i na vegetarijanskoj  ishranu zasnovanu na biljnoj hrani u toku pet
                       ishrani, imao je problema da izbegava unoše-  meseci. Na kraju perioda istraživanja, kada je
                       nje previše belančevina!              njihov nivo fizičke sposobnosti ponovo anali-
                          Jovanova istinita priča nikada nije morala  ziran, sportisti  su je poboljšali zapanjujućih
                       da se odigra da je bio svestan istraživanja koja  35%. Kao što je Kembel komentarisao: “Samo
                       su izvršili univerziteti Harvard i Loma Linda  promena ishrane je mogla da objasni te zadiv-
                       1950-ih i 60-tih godina. Tamo su istraživači dr  ljujuće rezultate.” 4
                       Harding (Hardinge) i Ster (Stare) otkrili da oso -  Ono na šta je Čitenden ukazivao pre toliko
                       be na potpunoj vegetarijanskoj ishrani dobijaju  godina sada ponovo odjekuje stotinama glaso-
                       dovoljnu količinu svih odgovarajućih tipova  va. Ishrana životinjskim mesom i životinjskim
                       belančevina potrebnih ljudskom telu. 1 Međutim,  belančevinama nije neophodna kako bi se ost-
                       mnogo pre nego što su Harding i Ster stupili na  vario unos belančevina optimalan za produk-
                       scenu, drugi istaknuti naučnici su dovodili u  tivnost i vršenje poslova. Odakle je onda nastao
                       pitanje dugo držanu dogmu o značaju velike  taj veliki mit o mesu i belančevinama?
                       količine belančevina u ishrani. Istaknuti istraži-
                       vač i nutricionista dr T. Kolin Kembel (T. Colin  Istorija ljudskog znanja o
                       Campbell), nedavno je opisao neke od naših  belančevinama
                       kulturnih predrasuda u odnosu na ishranu sa  Belančevine su otkrivene kao klasa
                       mnogo proteina i obroke zasnovane na mesu. 2  hranljivih materija 1838. godine. 5 Do tada je
                       Dr Kembel, profesor nutricionističke biohemije  takođe utvrđeno da su belančevine povezane
                       na Kornel univerzitetu je na jedinstve-nom  sa svim živim organizmima na Zemlji. Nije čudo
                       mestu za procenu ovog problema. On je direk-  da je postojala tolika fascinacija belančevinama
                       tor velikog Kornel-Oksford-Kina projekta za  – bilo šta što je neophodno svim oblicima života
                       ishranu i zdravlje, i video je prednosti po zdravl-
   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117