Page 37 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

sakrij þavle i drvo. Ne želiš li da þovjek u politiþkom pogledu bude nesretan, ne pokazuj mu dvije
strane problema koji ga tišti; pokaži mu samo jednu. Još bolje, ne daj mu ni jednu. Neka zaboravi
tako nešto kao što je rat. Ako su vlasti nedjelotvorne, neuravnotežene, lude za porezima, bolje je i
sve to skupa nego da si time ljudi razbijaju glavu. Mir, Montag. Neka se ljudi natjeþu tko üe
upamtiti rijeþi što veüeg broja popularnih pjesama ili imena glavnih gradova država ili pak tko üe
znati koliko je žita prošle godine požnjela Iowa. Nakljukaj ih nezapaljivim podacima, potpuno
zaguši "þinjenicama" tako da se osjete ispunjeni, a apsolutno zadovoljni informacijama. Tada üe
imati osjeüaj da misle, dobit üe dojam kretanja bez pomicanja. A bit üe sretni, jer se þinjenice
takve vrsti ne mijenjaju. Nemoj im davati nikakvu sklisku materiju, kao što su filozofija ili
sociologija, kojima se povezuju stvari. Tim se putem ide k sjeti. Svaki þovjek koji zna rastaviti
TV zid i ponovno ga sastaviti, a to danas zna najveüi broj ljudi, sretniji je od svakog onog tko
pokušava logaritamskim raþunalom izmjeriti ili uskladiti svemir, koji se jednostavno neüe
izmjeriti ili uskladiti a da se pritom þovjek ne osjeti životinjski i osamljeno. Ja to znam, ja sam to
pokušao; k vragu i to. Stoga, amo s vašim klubovima i zabavama, vašim akrobatima i
magiþarima, vašim odvažnim pustolovima, mlaznim automobilima, motociklistiþkim
helikopterima, vašim seksom i heroinom, sa svim onim što poþiva na automatskom refleksu. Ako
je drama loša, ako film ne govori ni o þemu, ako je igrokaz šupalj, ubodi me tereminom, i to
glasno. Pomislit üu da reagiram na igrokaz, a bit üe to tek puka osjetilna reakcija na vibraciju. No
nije mi bitno. Ja ionako volim solidnu zabavu.
Beatty je ustao. - Morat üu iüi. Nastava je završena. Nadam se da sam ti objasnio stvari.
Za tebe je, Montag, važno zapamtiti da smo ti i ja, i ostali, Deþki radosti, Dixie Duo. Mi stojimo
nasuprot neznatnom valu onih koji žele sve ostale unesreüiti proturjeþnim teorijama i nazorima.
Mi smo se prstima ukopali u nasip. Drži se þvrsto. Ne dopusti da bujica sjete i turobne filozofije
preplavi naš svijet. Ovisimo o tebi. Ne znam da li shvaüaš koliko si nam baš ti važan za naš
radosni svijet kakav je sada.
Beatty je potresao Montagovu mlohavu ruku. Montag je i dalje sjedio, kao da se kuüa oko
njega ruši, a on se u postelji ne može maknuti. Mildred je išþeznula kroz vrata.
- I na kraju još nešto - rekao je Beatty. - Bar jednom u karijeri, svakog vatrogasca nešto
zagolica. Što piše u knjigama, pita se. Oh, kako utoliti tu znatiželju? Pa, Montag, vjeruj mi na
rijeþ, u svoje sam ih vrijeme nekoliko morao proþitati da doznam o þemu je rijeþ, a u njima ne
piše ništa! Ništo što bi pouþilo ili þemu bih povjerovao. U njima se piše o nepostojeüim ljudima,
izmišljotinama mašte, ako je rije þ o fikciji. A ako se ne radi o fikciji, onda je još gore: jedan
profesor naziva drugoga idiotom, jedan filozof vrišti drugom u uho. Svi pak jure u krug, gaseüi
zvijezde i zamraþujuüi sunce. Tu se þovjek posve izgubi.
- No što ako vatrogasac sluþajno, doista bez neke namjere, ponese kuüi neku knjigu?
Montag se trznuo. Otvorena vrata gledala su ga svojim velikim, praznim okom.
- Prirodna pogreška. ýista radoznalost - kazao je Beatty. - Ne zabrinjavamo se previše niti
bjesnimo. Dopustimo vatrogascu da knjigu zadrži dvadeset i þetiri sata. Ako je u tom roku ne
spali, jednostavno doÿemo i spalimo je umjesto njega.
- Naravno. - Montagova su usta bila suha.
- Pa, Montag. Hoüeš li doüi u drugu, kasniju današnju smjenu? Hoüemo li te veþeras ipak
vidjeti?
- Ne znam - rekao je Montag.
- Što? - Beatty kao da se malko iznenadio.
Montag je zažmirio. - Doüi üu kasnije. Možda.
- Svakako üeš nam nedostajati ako se ne pojaviš - rekao je Beatty, zamišljeno spremajuüi
lulu u džep.