Page 33 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

pokretale u ustima kad su govorili. Ali bila je to jedna druga Mildred, ta je Mildred bila toliko
duboko ovdje i bila je toliko uzrujana, istinski uzrujana, da se te dvije žene nikad nisu niti srele.
Okrenuo se.
Mildred je rekla: - E pa, eto ti sad. Tamo, vani pred kuüom. Pogledaj tko je došao.
- Baš me briga.
Upravo se dovezao Feniksov auto, a jedan muškarac u crnoj košulji s naranþastom
zmijom prišivenom na rukav dolazi puteljkom.
- Kapetan Beatty? - rekao je.
- Kapetan Beatty.
Montag se nije pomaknuo; ostao je zuriti u hladnu bjelinu zida ispred sebe.
- Hajde, uvedi ga, hoüeš li? Reci mu da sam bolestan.
- Reci mu sam! - Potrþala je nekoliko koraka na jednu pa na drugu stranu te se zaustavila
iskolaþenih oþiju kad se zvuþnik s ulaznih vrata tiho, tiho oglasio: gospodo Montag, gospodo
Montag, netko je došao, netko je došao, gospodo Montag, gospodo Montag, netko je došao. Glas
se gubio.
Montag je provjerio je li knjiga dobro skrivena pod jastukom pa se polako uspentrao
natrag u krevet, poravnao pokrivaþe preko koljena i prsa, napola sjeo, a þasak kasnije Mildred se
pokrenula i izašla iz sobe, a kapetan Beatty je ušetao držeüi ruke u džepovima.
- Iskljuþite "rodbinu" - kazao je Beatty, ogledajuüi se uokolo na sve, osim na Montaga i
njegovu ženu.
Ovaj put je Mildred potrþala. Blebetavi glasovi prestali su dreþai iz salona.
Kapetan Beatty sjeo je u najudobniji naslonjaþ; njegovo rumeno lice izgledalo je smireno.
Dao si je vremena da pripremi i zapali mjedenu lulu te da otpuhne oblaþinu dima. - Baš mi je
palo na um da navratim i pogledam kako je bolesniku.
- Kako si pogodio?
Beatty se nasmiješio onim svojim osmijehom koji je otkrio bombonski ružiþaste desni i
siüušnu bombonsku bjelinu zuba. -Sve mi je ovo poznato. Kanio si nazvati i zatražiti slobodnu
noü.
Montag je sjeo u krevetu.
- Dobro - rekao je Beatty - uzmi slobodnu noü! - Razgledao je svoju vjeþitu kutiju sa
šibicama, na poklopcu koje je pisalo: ZAJAMýENO - MILIJUN PALJENJA OVIM
UPALJAýEM, pa stao rastreseno kresati kemijsku šibicu, gasiti je, kresati, gasiti, kresati,
govoriti nekoliko rijeþi, gasiti. Promatrao je plamen. Puhnuo je, gledao dim.
- Kad üe ti biti dobro?
- Sutra. Možda preksutra. Poþetkom tjedna.
Beatty je puünuo lulu. - Svakog vatrogasca, prije ili kasnije, to pogodi. Potrebno im je
samo razumijevanja, da znaju kako se kotaþi okreüu. Trebaju doznati povijest naše profesije. Ne
predaju je više novacima kao nekoü. Prokletstvo. - Odbio je dim. - Sada je pamte samo još
vatrogasni šefovi. - Još jedan dim. - Otkrit üu ti je.
Mildred se uzvrpoljila.
Beattyju je trebala puna minuta da se namjesti i sredi ono što je naumio reüi.
- Kako je sve ovo poþelo, pitaš, ovaj naš posao, kako je do njega došlo, gdje, kada? Pa,
rekao bih, sve je zapravo poþelo u vezi s onim što se naziva Graÿanskim ratom.Mada naši
pravilnici tvrde da je služba utemeljena ranije. ýinjenica je da nam nije baš išlo sve dok
fotografija nije došla do izražaja. Zatim pokretne slike na poþetku dvadesetog stoljeüa. Radio.
Televizija. Stvari su poþele dobivati masu.
Montag je nepomiþno sjedio u krevetu.