Page 34 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

- A buduüi da su dobile masu, postale su jednostavnije -rekao je Beatty. - Nekoü su se
knjige obraüale nekolicini ljudi, ovdje, ondje, posvuda. Ovi su si mogli priuštiti da budu razliþiti.
Svijet je bio prostran. No tada je svijet postao prepun oþiju, laktova, usta. Puþanstvo se
udvostruþilo, utrostruþilo, uþetverostruþilo. Filmovi i radio, þasopisi, knjige spali su se na vrlo
niske grane. Pratiš li me?
- Pratim.
Beatty je sa zanimanjem pratio dimni oblak koji je stvorio u zraku. - Zamisli. ýovjek iz
devetnaestog stoljeüa sa svojim konjima, psima, jednoprezima, usporeno gibanje. A onda, u
dvadesetom stoljeüu, ubrzaj kameru. Knjige se skraüuju. Sažeci. Tabloidi. Sve se svodi na
smicalice, nagli rez.
- Nagli rez - kimnula je Mildred.
- Klasika se reže da stane u petnaestominutne radioemisije, a zatim ponovno krati da stane
u dvominutnu rubriku o knjigama; potom mora stati u deset ili dvanaest redaka rjeþniþkog
rezimea. Pretjerujem, naravno. Rjeþnici su bili priruþnici. No mnogo je bilo onih koji su jedino
znanje o Hamletu (ti, Montag, sigurno znaš taj naslov; za vas je, gospoÿo Montag, to vjerojatno
tek daleka jeka), koji su, dakle, jedino znanje o Hamletu stekli iz jednostraniþnog sažetka u knjizi
koja je isticala:sada, napokon, možete proþitati sve klasike; nemojte zaostati za susjedima.
Shvaüaš? Iz djeþje sobe na sveuþilište, pa natrag u djeþju sobu, eto ti tvoga intelektualnog uzorka
za posljednjih pet stoljeüa ili još više.
Mildred se digla i uzšetala po sobi, podizala pa spuštala stvari. Beatty se na nju nije
obazirao nego je nastavio.
- Ubrzaj film, Montag, hitro. Klik? Pik? Vidi, Gle, Sad, Pljus, Ovamo, Onamo, Brzo, Kas,
Gore, Dolje, Unutra, Van, Zašto, Kako, Tko, Što, Gdje, Eh,Uh! Bam! Tres! Bljuf, Bing, Beng,
Bum! Sažeci sažetaka, sažeci sažetaka sažetka! Politika? Jedan stupac, dvije reþenice, naslov! A
onda, odjednom, sve nestane. Snažnim rukama nakladnika, izrabljivaþa, ljudi s elektroniþkih
medija, zavrti se ljudski um tolikom silinom da centrifuga odbaci svaku nepotrebnu, dokoliþarsku
misao.
Mildred je zagladila posteljinu. Dok je tapšala po jastuku, Montag je osjetio da mu srce
snažno tuþe, tuþe. Baš ovoga þasa povlaþila ga je za rame ne bi li ga navela da se pomakne kako
bi izvukla jastuk, lijepo ga protresla i vratila na krevet. I možda uzviknula, ili pak blenula, ili
jednostavno pružila ruku i rekla "Što je ovo", pa s dirljivom nevinošüu podigla skrivenu knjigu.
- Škola je bila skraüena, stega olaba vijena, filozofija, povijest, jezici izostavljeni, engleski
i gramatika postupno zapušteni, na kraju gotovo potpuno odbaþeni. Život je izravan, posao bitan,
ugoda se pruža posvuda nakon rada. ýemu uþiti išta osim pritiskanja puceta, prebacivanja
sklopki, pritezanja vijaka i matica?
- Daj da ti popravim jastuk - kazala je Mildred.
- Ne! - šapnuo je Montag.
- Smiþka zamjenjuje puceta; þovjek ostaje tako bez onog vremena za razmišljanje pri
oblaþenju zorom, onog misaonog pa stoga sjetnog sata.
Mildred je rekla: - Daj!
- Makni se - kazao je Montag.
- Život postaje jedna velika burleska, Montag; sve bum, tras i uf!
- Uf! - rekla je Mildred potežuüi jastuk.
- Za ime Božje, ostavi me na miru! - uzviknuo je Montag razdraženo.
Beatty je razrogaþio oþi.
Mildredina se ruka sledila pod jastukom. Prstima je pipala obrise knjige i kad je spoznala
što je to, licem joj se prelilo iznenaÿenje, a zatim i zaprepaštenje. Otvorila je usta da postavi