Page 20 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

kapetanskom kapom i znakom feniksa na njoj naposljetku radoznalo, s kartama u ruci, zazvao
preko dugaþke prostorije:
- Montag...?
- Ne voli me - kazao je Montag.
- Što? Pas? - kapetan je prouþavao svoje karte. - Ma hajde! On niti voli niti ne voli. On
samo "funkcionira". To ti je poput lekcije iz balistike. Ima putanju o kojoj mi odluþujemo. On je
slijedi. Usmjerava se, pogaÿa i iskljuþuje. Sve su to samo bakrene žice, rezervne baterije i
elektricitet.
Montag je progutao slinu. - Njegovi se kalkulatori mogu ugoditi na bilo koju
kombinaciju: toliko aminokiselina, toliko sumpora, toliko masnoüe, toliko lužine. Je li tako?
- Svi to znamo.
- Svi kemijski podaci i postoci za sve nas u ovoj kuüi pohranjeni su dolje u glavnoj
kartoteci. Lako bi netko mogao unijeti djelomiþnu kombinaciju u "memoriju" Psa, primjerice ono
o aminokiselinama. Time bi se objasnilo ono što je životinja upravo uþinila. Reagirala je na
mene.
- Do vraga - rekao je kapetan.
- Razdražena, ali ne potpuno gnjevna. Netko joj je tek toliko ugodio "memoriju" da zareži
kad je dodirnem.
- Tko bi tako što uþinio? - upitao je kapetan. - Nemaš ovdje neprijatelja, Guy.
- Koliko znam, nemam.
- Sutra üemo Psa dati na pregled tehniþarima.
- Nije ovo prvi put što mi prijeti - kazao je Montag. -Prošlog se mjeseca to dogodilo dva
puta.
- Sredit üemo to. Budi bez brige.
Ali Montag se nije pomaknuo; samo je stajao razmišljajuüi o rešetki ventilacije u svojem
domu i o onome što je skriveno iza te rešetke. Da je netko od ovih u vatrogasnoj postaji znao za
ventilaciju, ne bi li mogao "reüi" Psu...?
Kapetan je pristupio rupi i upitno pogledao Montaga.
- Baš sam razmišljao - kazao je Montag - o þemu ovih noüi razmišlja Pas. Hoüe li oživjeti
na nas? Zebem od te pomisli.
- Ne misli on ništa što mi ne želimo da misli.
- Tužno je to - rekao je Montag tiho - jer smo u njega unijeli samo lov, traganje i ubijanje.
Sramota je ako je to sve što üe ikad znati.
Beatty je blago promrmljao. - Do vraga! Pa to je pravo remekd jelo: dobra puška koja
može donijeti vlastitu metu, jamþHüi svaki put pun pogodak.
- Zato i ne bih želio - rekao je Montag - biti njezina sljedeüa žrtva.
- Zašto? Imaš zbog neþega neþistu savjest? Montag ga je brzo pogledao.
Beatty je stajao i netremice ga gledao; usta su mu se otvorila i poþeo se smijati, vrlo
blago.

Jedan, dva, tri, þetiri, pet, šest, sedam dana. I koliko god puta izašao iz kuüe, svaki put je
negdje naletio na Clarisse. Jednom ju je vidio kako trese orahe, jednom kako sjedi na tratini i
plete plavi pulover, tri-þetiri puta na svojoj je verandi našao struþak krasna cvijeüa ili šaku
kestenja u vreüici ili pak jesensko lišüe uredno priþvršüeno na bijeli papir i utisnuto u njegova
vrata. Svakoga dana Clarisse je s njim hodala do ugla. Jednoga je dana kišilo, drugoga je bilo
vedro, dan potom vjetrovito, zatim opet tih i miran dan, pa iza njega dan poput ljetne jare, tako da