Page 24 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

- Komiþno! - Stoneman i Black izvukli su svoje pravilnike, u kojima se nalazila i kratka
povijest Ameriþkih vatrogasaca, te ih položili pred Montaga tako da je, iako odavno upoznat s
njima, mogao proþitati:
"Utemeljeni 1790. radi paljenja proengleskih knjiga u Kolonijama. Prvi vatrogasac:
Benjamin Franklin."

PRAVILA:
1. Brzo odgovoriti na uzbunu
2. Brzo potpaliti vatru
3. Spaliti sve
4. Smjesta se vratiti u vatrogasnu postaju
5. Biti spreman za nove uzbune

Svi su promatrali Montaga. Nije se pomaknuo. Oglašena je uzbuna.
Zvono na stropu odjeknulo je dvjesto puta. Odjednom su þetiri stolca ostala prazna. Karte
su popadale poput meüave. Mjedena se motka tresla. Ljudi su nestali.
Montag je kliznuo niz motku kao u snu.
Mehaniþki je Pas skoþio u svojoj kuüici; oþi su mu plamtjele zelenim ognjem.
- Montag, zaboravio si šljem!
Strgnuo ga je sa zida pa potrþao, skoþio, i veü su odjurili, a noüni je vjetar tutnjao urlikom
njihove sirene i njihovom moünom metalnom grmljavinom.

Bila je to neka trošna trokatnica u starom dijelu grada, stara barem stotinjak godina, no
poput svih ostalih zgrada i ova je prije mnogo godina bila presvuþena tankom plastiþnom
vatrostalnom oblogom. Sada se þinilo kao da je ova zaštitna ljuska ujedno i jedino što ovu zgradu
održava uspravnom.
- Tu smo!
Stroj se s treskom zaustavio. Beatty, Stoneman i Black potrþali su ploþnikom, odjednom
odvratni i debeli u svojim širokim vatrogasnim ogrtaþima. Montag ih je slijedio.
Smrskali su ulazna vrata i šþepali neku ženu, premda nije trþala, premda nije pokušavala
umaknuti. Samo je stajala, klateüi se sad na jednu sad na drugu stranu, oþiju uprtih u ništavilo
zida, kao da su je strašnim udarcem pogodili u glavu. Jezik joj se pleo po ustima, a oþi kao da su
se nastojale prisjetiti neþega pa su se onda sjetile i njezin se jezik ponovno pokrenuo.
- "Budite þovjek, gospodine Ridley; danas üemo po milosti Božjoj upaliti u Engleskoj
takvu svijeüu koja se, ufam se, nikad neüe utrnuti."
- Dosta toga! - rekao je Beatty. - Gdje su?
Sa zaþXÿujuüom ju je ravnodušnošüu pljusnuo i ponovio pitanje. Stariþine su se oþi
usredotoþile na Beattyja. - Znate gdje su. Inaþe ne biste bili ovdje - rekla je.
Stoneman je izvadio karticu telefonskog alarma s potpisanom pritužbom na telefonskoj
kopiji.
"Utemeljeno sumnjam na potkrovlje; broj 11, Elm. Grad. E. B."
- To üe biti gospoda Blake, moja susjeda - rekla je žena þitajuüi inicijale.
- U redu, ljudi, pokupimo ih!
Trenutak potom penjali su se zagušljivim mrakom, mlateüi srebrnim sjekirama po vratima