Page 17 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

veli "Što ti na sve ovo kažeš, Helen?" i gleda me dok ja ovdje sjedim na sredini pozornice,
shvaüaš? A ja reknem, a ja reknem - Zastala je i prešla prstom ispod retka u tekstu - "Mislim da je
dobro!" Zatim nastavljaju s komadom sve dok þovjek ne rekne:"Slažeš li se s tim, Helen?", a ja
na to:"Svakako!" Nije li to zabavno, Guy?
Stajao je u predvorju i promatrao ju je.
- Silno je zabavno - rekla je.
- O þemu se govori u toj drami?
- Upravo sam ti ispriþala. Tu su ljudi po imenu Bob, Ruth i Helen.
- Aha.
- Zbilja je zabavno. Bit üe još zabavnije kad si budemo mogli priuštiti instaliranje þetvrtog
zida. Što misliš, koliko üemo još morati štedjeti da srušimo þetvrti zid i ugradimo þetvrti TV zid?
Pa to je samo dvije tisuüe dolara.
- To je treüina moje godišnje plaüe.
- To je samo dvije tisuüe dolara - odgovorila je. - A mislim da bi se kojiput trebao
obazirati i na mene. Da imamo þetvrti zid, uh, pa to bi bilo kao da ova soba uopüe nije naša nego
prostor svih moguüih egzotiþnih ljudi. Mogli bismo se neþega i lišiti.
- Veü smo se kojeþega i lišili kako bismo platili treüi zid. Sjeüaš li se, pa ugraÿen je prije
jedva dva mjeseca?
- I to je sve što mi imaš reüi? - Sjedila je i dugo ga promatrala. - Pa, zbogom, dragi.
- Zbogom - rekao je. Zaustavio se i okrenuo. - Je li svršetak sretan?
- Nisam još dotle proþitala.
Prišao joj je, proþitao zadnju stranicu, kimnuo, presavinuo scenarij i vratio joj ga. Izišao je
iz kuüe na kišu.

Kiša je jenjavala, a djevojka je hodala sredinom ploþnika, uzdignute glave, a rijetke su joj
kapljice padale na lice. Nasmiješila se ugledavši Montaga.
- Zdravo!
Odzdravio joj je pa rekao: - Što ste sada naumili?
- I dalje sam luda. Fino je na kiši. Volim se šetati dok kiši.
- Meni se baš ne sviÿa - rekao je.
- Moglo bi vam se svidjeti da pokušate.
- Nikad nisam pokušao.
Obliznula je usnice. - Kiša je i dobra okusa.
- Što to radite? Hodate uokolo i sve jednom probate? -upitao je
- Ponekad i dva puta. - Pogledala je nešto što je držala u ruci. -Što vam je to?
- Mislim da je ovo posljednji ovogodišnji maslaþak. Nisam vjerovala da üu ovako kasno
naüi još kojega na livadi. Jeste li ikad þuli da ga valja protrljati ispod brade? Gledajte! Dodirnula
je cvijetom bradu, smijuüi se.
- Zašto?
- Ako otpadne, znaþi da sam zaljubljena. Je li otpao? Teško da mu je preostalo išta drugo
nego da pogleda.
- Pa? - kazala je.
- Ondje ispod ste žuti.
- Dobro. A sad pokušajmo kod vas.
- Kod mene neüe djelovati.
- Evo. - Nije se stigao niti pokrenuti, a veü mu je pod bradu stavila maslaþak. Ustuknuo je,