Page 35 - Platon - Država
P. 35

359  od  sebe  odbiti  niti  je  drugome  nanositi,  shvate  da  će  za              je  izvršio  taj  opit,  pokušavao  je  da  vidi  ima  li  prsten  za­
                       sve  biti  ponajbolje  ako  se  dogovore  da  ubuduće  nepravdu                ista  i  uvek takvu  moć;  kad  god  bi  kamen  okrenuo  iznutra,
                       ne  čine  i  ne  trpe.  Iz  toga  su  onda  proizišli  zakoni  i  ugo­         prema   dlanu,  postajao  bi  nevidljiv,  a  kad  bi  ga  okrenuo
                       vori,  pa  je  ono  što  su  ti  zakoni  i  ugovori  propisivali  na­          spolja  bio  bi  vidljiv.  Kad  je  to  video,  uspe  brzo  da  po­
                       zvano  pravičnim.  Ovo  je,  dakle,  poreklo  i  suštastvo  pra­               stane  poslanik  kod  kralja.  Približi  se  kraljici  kao  ljubav-
                       vičnosti:  ona  drži  sredinu  između najvećeg  dobra,  koje  se          b     nik,  sklopi  sa  njom  zaveru  protiv  kralja,  ubi  ga  i  preuze
                        sastoji  u  tome  da  se  nepravda  nekažnjeno  čini,  i  najvećeg            kraljevsku  vlast.  —  Kad  bi,  sad,  postojala  dva  ovakva
                       zla  da  se  na  nepravdu  ne  može  odgovoriti  osvetom.  Bu­                 prstena,  pa  jedan  od  njih  imao  pravičan  čovek,  a  drugi
                        dući  u  tom  srednjem  položaju,  ljudi  se  priklanjaju  prav­              nepravičan,  mislim  da  ne  bi  bilo  tako  čvrstog  i  preka­
                        di  onda  kada  nepravdu  ne  mogu ni  činiti  niti je  podnositi,            ljenog  čoveka  koji  bi  ostao  pravičan  i  hteo  da  ostavi  tuđe
                  b     a  ne zato  što  bi  ona  bila  neko  dobro  po  sebi.  Jer onaj  ko          na  miru  da  ga  ne  dira:  ta  njemu  bi  bilo  moguće  da  bez
                       nepravdu   može  činiti  i  ko  je  oličenje  muškosti,  nikada                bojazni  uzima  na  trgu  što  god  hoće,  da  ide  po  kućama  i
                        ne  bi  primao  na  sebe  ugovornu  obavezu  da  nepravdu                c     da  zavodi  svaku  ženu  koja  mu  se  svidi,  da  ubije  i  da  oslo­
                        neće  ni  činiti  ni  trpeti  je;  primanje  takve  obaveze  bilo  bi         bodi  iz  okova  koga  god  hoće,  ukratko,  da  radi  među  lju­
                       za  njega  ludost.  Eto,  Sokrate,  šta  je  pravda  i  kakvo  je              dima  što  god  hoće  kao  neko  božanstvo.  A  kad  bi  ovako
                       njeno  poreklo,  prema  onome  što  se  govori.                                radio,  zaista  ne  bi  radio  ništa  drukčije  nego  što  radi  onaj
                             III.  Da  su  pravični  ljudi  pravični  samo  zato  što  ne             nepravični:  put  i  jednog  i  drugog  bio  bi  isti.  Ovo  bismo
                        mogu  činiti  nepravdu,  dakle  protiv  svoje  volje,  videćemo               zaista  mogli  uzeti  kao  jak  dokaz  da  niko  nije  pravičan  po
                       najbolje  iz  sledećeg  izlaganja:  i  jednom  i  drugom,  i  pra-             svojoj  volji,  nego  zato  što  je  na  to  prinuđen,  jer  pošten
                  c     vičnom  i  nepravičnom,  daćemo  mogućnost  da  čine  što                     čovek  kao  takav  i  ne  postoji.  Kad  god  se  neko  oseti  do­
                        hoće  i  pratićemo  kuda  će  ih  odvesti  strast.  Uhvatićemo                voljno  jakim  da  čini  nepravdu,  činiće  je.  Svaki  čovek
                        i  jednog  i  drugog  na  istom  putu  težnje  za  vlašću;  svako        d     misli  da  je  nepravičnost  sama  po  sebi  mnogo  korisnija
                        hice  po  prirodi  teži  za  vlašću,  samo  ga  zakoni  sprečavaju            od  pravičnosti,  i  to  pravilno  misli,  kako  bi  rekao  onaj
                        i  silom  primoravaju  da  zastane  kod  ravnopravnosti.  Ovoj                ko  ο  tim  stvarima  raspravlja.  Kad  bi  se  nekome  pružila
                        slobodi  i  mogućnosti  ο  kojoj  govorim  najbolje  bi  bilo  kad            mogućnost  da  čini  nepravdu,  a  on  to  ipak  ne  bi  hteo  da
                  d     bismo  imali  onu  moć  koju  je  imao  stari  Liđanin  Gig.  Taj             radi,  niti  bi  prisvojio  sebi  tuđu  svojinu,  on  bi  za  sve  koji
                        Gig  je  bio  pastir  u  službi  tadašnjeg  lidijskog  kralja.  Jed­          nešto  razumeju  bio  najveći  bednik  i  pravi  glupak.  Pred
                        nom  je  padala  jaka  kiša  i bio  je  zemljotres.  Tada  je  pukao          svetom  bi  ga,  razume  se,  hvalili,  lažući  se  međusobno  i  to
                        jedan  deo  zemlje  i  otvorila  se  pećina  baš  na  onom  mestu             zato  što  bi  se i  sami  bojali  da  ne pretrpe nepravdu.  Toliko
                        gde  je  on  napasao  stoku.  On  to  primeti,  zadivi  se  i  siđe           što  se  toga  tiče.
                        u  pukotinu.  Tamo  je,  kaže  priča,  video  čudnovate  stvari          e         IV.  Sam  sud  ο  tim  dvema  vrstama  života  koje  ρο-
                        i  jednog  šupljeg  bronzanog  konja.  Na  tom  konju  bili  su               menusmo   moći  ćemo  doneti  tek  onda  kad uporedimo  obe
                        otvori  i  kad  se  pastir  sagnuo,  video  je  unutra  mrtvaca               ove  vrste  ljudi  među  sobom,  najpravičnijeg  i  najnepravič-
                        većeg  nego  što  su  obični  ljudi  —  tako  mu  se  bar  činilo.            nijeg, inače nikako. Kako ćemo, onda, to porediti?  Ovako:
                        Leš  nije  imao  na  sebi  ništa  drugo  sem  zlatnog  prstena  na            niti  ćemo  nešto  oduzeti  nepravičnome  od  nepravičnosti,
                   e    ruci.  On  ga  uze i  iziđe.  Tada  su  se pastiri  po običaju  skup­         niti  pravičnome  od  pravičnosti,  nego  ćemo  zamisliti  da
                        ljali  kako  bi  kralju  javili  šta  se  preko  meseca  desilo  kod          je  svaki  od  njih  savršen  u  svojim  težnjama.  Neka  najpre
                        stada,  pa  je  došao  i  on  i  poneo  prsten  sobom.  Dok  je  se-          nepravičan  čovek  radi  onako kao  što rade  veoma sposobni
                        deo  u  društvu  sa  drugima,  slučajno  okrenu  kamen  prste­           361  stručnjaci:  kao  što  pravi  krmanoš  ili  lekar  odmah  oseti
                        na  prema  sebi  i  prema  unutrašnjoj  strani  ruke,  i  smesta              šta  je  u  njegovoj  veštini  nemoguće  a  šta  moguće,  pa,  pre­
                        postade  nevidljiv  za  one  koji  su  oko  njega  sedeli,  tako  da          ma  tome,  drugo  preduzima  a  prvo  propušta,  i  kao  što  je
                   360  su  oni  ο  njemu  razgovarali  kao  da  je  otišao.  I  sam Gig  se          on  sposoban  da  ispravi  ako  je  nešto  pogrešio  —  tako  i
                        zadivi,  uze  prsten  i  ponovo  ga  okrenu  tako  da  kamen                  nepravičan  čovek  mora  da  ostane  prikriven  sa  svojim  ne­
                        bude  spolja:  čim  ga  je  okrenuo,  postao  je  vidljiv.  Pošto             pravdama,  i  da  svako  delo  preduzima  mudro,  ako  želi  da
                   38                                                                                                                                       39
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40