Page 211 - Platon - Država
        P. 211
     površina  81  (ν.  belešku  58).  Ako  je  to  tako,  onda  bi  kraljevo  (kraljev   66  „Pravična  dela"  (ta  dikaia)  označavaju  ono  životno  ponašanje
                sko)  zadovoljstvo  moglo  biti  predstavljeno  u  obliku  kocke  čija  je  ivica  u  kojem  svaki  konstituent  čovekovog  bića  (gorgonski,  lavlji  i  ljudski)
                9,  a  volumen  9 3  =  729.  Ono  bi  dakle  imalo  tri  dimenzije  (dužinu,  širinu  ostaju  u  svom  prirodnom  domenu,  obavljaju  svoje  odgovarajuće  funk
                i  dubinu),  a  povrh  svega  ono  bi  bilo  ,.istinsko",  stvarno  zadovoljstvo,  a  cije,  te  tako  uspostavljaju  harmoniju.  Pravičnost  u  ljudskoj  jedinki
                ne  prividno.  Potenciranjem  sa  3,  ili  kubiranjem,  prividno  postaje  stvar  ima,  za  Platona,  isto  značenje  kao  i  pravičnost  u  državi  kao  celini  sa
                no.  Ovo  bi  moglo  imati  nekog  osnova  u  pitagorejskoj  ili  Platonovoj     činjenoj  od  tih jedinki.
                pretpostavci  da  tek  treća  dimenzija  daje  izgled  stvarnog.  Ujedno,  u          67  Onaj  ko  greši  iz  neznanja  ne  greši  svojom  krivicom.  Uzrok  nje
                osnovi  tog  rasuđivanja,  verovatno  se  krije  otkriće  paradoksa  elemenata   govog  grešenja,  kako  će  se  još  videti  iz  mita  ο  Eru  na  kraju  X  knjige,
                geometrije.  Reč  je,  naime,  ο  tome  da  su  upravo  u  Platonovoj  Akademiji  delom  je  sama  sudbina  (Ananka),  delom  slučaj,  a  delom  sloboda  izbora.
                tačke  definisane  kao  ono  što  nema  dimenzije,  ono  što  nema  ni  dužinu,  Pomoću  ovog  poslednjeg,  i  pomoću  znanja,  čovek  može  da  iskoči  iz
                ni  širinu, ni  dubinu;  da  su  linije  definisane  kao  ono  što  ima  samo  jednu  lanca nužnosti  (sudbine, Ananke).
                 dimenziju  —  dužinu;  površine  kao  ono  što  ima  dve  dimenzije  —  dužinu       68
                                                                                                                                                        norme.
                                                                                                        „Običajni
                                                                                                                                        nepisane
                                                                                                                                                moralne
                                                                                                                            nomima)
                                                                                                                         (ta
                                                                                                                 zakoni"
                                                                                                                                     su
                i  širinu;  a  prostorne  figure  kao  ono  što  ima  sve  tri  dimenzije  —  du  Izraz  „lepo"  u  produžetku  teksta nema  estetsko  nego  moralno značenje.
                žinu,  širinu  i  dubinu  (visinu).  Neočekivani  obrti  (paradoksi)  nastajali       69
                su  iz  sledećeg:  tačke  bez  dimenzija  proizvode  liniju,  pri  čemu  se  već        Ο  Erifili,  v.  registar  imena.  U  Odiseji  (XI,  326)  Odisej  priča
                 tu  događa  kvalitativni  skok  iz  privida  u  stvarnost;  nadalje,  jednodimen  kako  je  u  Hadu,  između  ostalih  žena  slavnih  ljudi,  video
                 zionalne  linije  proizvode  dvodimenzionalnu  površinu  (drugi  kvalitativni
                 skok);  najzad,  dvodimenzionalne  površine  proizvode  prostorne  figure                                                 i  Erifilu  mrsku,
                 (treći  i  vrhunski  kvalitativni  skok).                                                      štono  svojega  muža  za  mamljivo  izdade  zlato.
                      U  tome  verovatno  treba  tražiti  razlog  Platonovoj  pretpostavci  da   Inače,  priča  ο  Erifilinoj  izdaji  ili  prodaji  muža  za  zlatnu  ogrlicu  često
                je  kraljevsko  zadovoljstvo  treća  potencija  prividnog  tiraninovog  zado    je  uzimana  za  predmet  pesničke  asocijacije:  Pindar  (Deveta  Nemejska,
                 voljstva.                                                                       16);  Eshil  (Sedmorica  protiv Tebe,  568  i  dalje).
                      Komentatori  ovog  mesta  Platonove  Države  obično  upućuju  na  je           70  Taj  branilac  nepravičnosti  je  upravo  bio  sam  Glaukon  u  po
                 dan  račun  koji  se  pripisuje  Pitagorejcu  Filolaju.  Prema  tom  računu,    četku  druge  knjige.  V.  belešku  61/ΙΧ.
                 vreme  računato  kao  jedna  godina  podeljeno  je  na  svoje  sastavne  ele        72  Shodno  „slici"  opisanoj  na  strani  58Sc  i  dalje,
                 mente,  dane  i  noći,  tako  da  se  sabiranjem  364,5  dana  i  364,5  noći  dobija  i  dalje.
                 broj  729.  Osnov  za  to  poređenje  sa  rezultatom  Filolajevog  računa  daje      72
                                                                                                         Shodno
                 sam  Platon  u  tekstu  koji  sledi  (588a):  „imaj  u  vidu  da  je  taj  broj  tačan  7 3  Čovek  koji „slici"  opisanoj  na  strani  588c ne i  dalje.  da bude hrabar
                                                                                                                                 lakomosti
                                                                                                                         nezasitoj
                                                                                                                 se odaje
                                                                                                                                            može
                 i  da  odgovara  stvarnim  životima,  ako  je  istina  da  ovima  odgovaraju
                 dani  i  noći, meseci  i godine."                                               kao  lav,  nego  mora  često  da  se  pretvara  i  da  majmuniše  da  bi  za
                      61  U  tom  smislu  je  govorio  Glaukon,  na  početku  druge  knjige      radio  novac  i  tako  ostvario  ono  što  drži  za  najveće  dobro.
                 (360c  i  dalje),  nastojeći  da  dodatnom  argumentacijom  ojača  Trasima-          74  Platon  ne  kaže  „radnici",  nego  oni  koji  obavljaju  neki  neugod
                 hovu  tezu  i  tako  podstakne  Sokrata  na  pobijanje  tog  mnenja.            ni,  prljav  posao  (banausia)  ili  zanat  u  kojem  se  kao  najvažnije  traži
                      62  Na  primer,  Kentauri  (Kentauroi),  bića  sa  konjskim  telom  i      manuelni  rad  (cheirotechnia).  U  tih  ljudi  je  „njihov  najbolji  deo"  (inte
                 ljudskim  poprsjem,  glavom  i  rukama.  Tako  su  nazivali  i  ljude  koji  su  ligencija)  po  prirodi  dat  kao  slabačak,  te  se  stoga,  misli  Platon,  oni  i
                 stanovali  u  Tesaliji  između  planina  Ose  i  Peliona,  kao  i  na  tim  plani  bave  takvim  poslovima.
                 nama.  Slika  čudovišta  verovatno  dolazi  otuda  što  su  spomenuti  stanov       75  Prijateljstvo  je,  po  pretpostavci  koja  je  tada  bila  široko  pri
                 nici  Tesalije  bili  vesti  konjanici.  Ostala objašnjenja v.  u registru imena.   hvaćena,  moguće  samo  između  sličnih:  suprotnosti  se  odbijaju,  sličnosti
                      63  Datom  opisu  odgovara  ono  što  u  mitologiji  nosi  naziv  Gorgona  se  privlače.
                 (Gorgon),  mnogoglavo  čudovište  ο  kome  se  pričalo  da  okameni  (od             76  Reč  je  ο  zakonu  (ustavu)  kojim  se  konstituiše  uzorna  država.
                 straha)  svakoga  ko  ga  pogleda.  Skulptori  i  slikari  stavljali  su  lik  Gor-  Taj  zakon  je  „saveznik  svih",  jer  svakom  određuje  onu  funkciju  u
                 gone  na  Zevsov  štit.                                                         državi  koja  mu  po  prirodi,  tj.  prema  sposobnostima,  pripada.
                      64  Gorgonu,  lava  i  čoveka.
                      65  Reč  „čovek"  upotrebljena  u  dva  različita  smisla:  (I)  čovek  kao     77  Misli  se  na  razum  i  um  kao  na  „čuvare  i  vladare"  u  duši.  Deca
                 umno  biće  i  (II)  čovek  kao  ona  spodoba  sastavljena od Gorgone  i  lava  dobijaju  slobodu  delovanja  tek  kada  steknu  intelektualnu  zrelost  i  spo
                 skrivenih  unutar  te  spodobe  koja  spolja  ima  izgled  ljudskog  bića.  Lav  sobnost  za  moralnu  (duhovnu)  odgovornost.
                 ovde  simbolično  označava  srčanost,  volju,  odnosno  one  strasne  sklo          73  Ta  mathemata  ovde  označava  „nauke"  u  smislu  onoga  što  se
                 nosti  koje,  ukoliko  su  lišene  vodstva  i  gospodarstva  uma,  čine  da  spo  može naučiti, nasuprot  onome što  je prirodno dato  i  ne može se naučiti.
                 doba  u  ljudskom  liku-omotaču  postaje  pomamna  i  smušena.  Gorgona              79  „Istinski  muzikalan"  označava  ovde  isto  što  „istinski  mudro-
                 je  pak  simbol  za  najniže  strasti  i  telesne  požude,  koje  takođe  žive  u  Ijubiv",  jer  je,  kako  se  to  kaže  u  dijalogu  Feđon  (61a)  „filozofija  najviša
                 ljudskom  biću  predstavljenom  slikom  one  spodobe,  te  u  nepravičnog       muzika".  Ovde  Glaukon,  prihvatajući  Sokratov  način  rasuđivanja,  na
                 čoveka  (u  čoveka  čiji  vod  životnog  ponašanja  nije  um)  izbijaju  na  po  ziva  „istinski  muzikalnim",  ili  razboritim  i  mudrim,  onoga  ko  je  posti
                 vršinu,  ispoljavaju  se  u  zverskom  i  životinjskom  ponašanju.  Slika  je   gao  skladnost  (harmoniju)  telesnih  i  duševnih  funkcija.  Sličnom  muzič
                 data  tako  da  Čovek  u  „onom  čoveku"  predstavlja  samo  tanku,  ponekad    kom  terminologijom  govori  se  ο  mudroljubivoj,  razboritoj  i  umerenoj
                 i  prozirnu,  ljusku  pod  kojom  bujaju  „divlje"  i  gorgonske  strasti.      državi  na  str.  432a  i  443d.
                 392                                                                                                                                       393





