Page 52 - Meša Selimović - Derviš i smrt
P. 52
- Nego sta je?
- Spremnost da se sve baci na lomacu. Suvise te pogodila bratova nesreca.
Nikome ne bih dopustio da ovako sa mnom govori, odbio bih ljutito, ali on me porazio,
pogaðajuci sustinu moje pobune, a jos vise dobronamjernoscu, koja nije u rijecima vec u
pogledu, dubokoj iskrenosti, razumijevanju, zabrinutosti, u citavom nacinu kako je zracio, kao
da me tek sada vidio i s one strane koja se obicno krije. Ali ako ga i nisam odbio, zelio sam da
skrenem razgovor, nisam volio da iko kopa po meni.
- Sta si mislio govoreci o prastarom strahu koji vucemo iz davnine?
- Zar je ovo veceras prvi put sto se vidimo? Htio bih da razgovaramo o tvome bratu. Ako ti
nije nezgodno.
Mogao sam da mu kazem: ne tice te se, ostavi me na miru, ne ulazi u moje skrivene prostore,
muka mi je od ljudi koji daju savjete. I to bi bilo najiskrenije. Ali nisam podnosio ni svoju ni
tuðu grubost, stidio sam se kad bi me pobijedila, dugo pamtio kad bi mene pogodila. Rekao
sam, izvinjavajuci se, da mi je otac danas dosao od kuce, i da nisam bas najboljeg
raspolozenja.
- Vec drugi put me odbijas - nasmijao se.
- Sta bih mogao da ti kazem? Nista nisam saznao.
- Ni zasto je zatvoren?
- Ni to.
- Onda ja znam vise od tebe.
Nije ga lako odbiti.
Ispricao je cudnu pricu, koju sam jedva shvatao svojim ogranicenim i jednostranim
iskustvom, djetinjim po nepoznavanju svijeta u kome sam zivio.
U okolini grada zivio je neki mali posjednik, rekao je Hasan, zivio, sad je mrtav. Je li imao
stvarnog razloga, zato sto je bio necim pogoðen, ili je bio naivan, ili posten, je li bio naprasit,
ukoljica, zanesenjak, je li imao nekoga za leðima, ili je imao dokaze, da li je bio lud, ili mu je
bilo svejedno sta ce se s njim desiti, tesko je znati, a sad nije ni vazno, tek taj covjek je poceo
da govori sve najcrnje o nekim ljudima iz vlasti, optuzujuci ih jasno i glasno za ono sto svi
znaju ali ne pominju. Lijepo su mu porucili da doðe sebi, ali on je mislio da ga se boje, i nije
prestao da cini ono sto nikome nije bilo od koristi. Tada su poslali po njega sejmene, doveli ga
vezana u kasabu, zatvorili u tvrðavu, napisali saslusanja u kojima je nesrecnik priznao mnoge
grijehe, sam naveo vlastite rijeci protiv vjere, drzave, sultana, valije, objasnjavajuci da je
govorio u ljutini i bijesu. Priznao je cak da je odrzavao veze sa pobunjenicima u Krajini, da
im je slao pomoc, a njegova kuca je bila stjeciste njihovih glasnika i povjerljivih ljudi. Poslali
su ga sa svim saslusanjima veziru u Travnik, ali je covjek na putu isjecen, sabljama, jer je
pokusao da pobjegne. Sad, sto se tice tog pokusaja bjekstva, moze da misli ko sta hoce,
mozda je i pokusao da bjezi, a mozda i nije, svejedno mu je bilo uostalom, jer bi ga posjekao
