Page 44 - Meša Selimović - Derviš i smrt

- Mozes li da navedes svjedoka za njega ili protiv njega? Da ukazes na druge krivce? Ili
saucesnike?

- Ne mogu.

- Sta onda hoces?

Govorio je lijeno, s prekidima, okrecuci glavu u stranu, kao da je uvrijeðen, kao da mu je
mucno sto mora da objasnjava tako jasne stvari i sto gubi vrijeme s nerazumnim covjekom.
Obuzeo me stid. Zbog straha, zbog kukavicke sebicnosti, zbog njegova prezira, zbog prava na
grubost, zbog dosade koju nije krio, zbog toga sto me ponizio, sto je razgovarao sa mnom kao
da sam hamal, softa, dusmanin. Navikao sam da slusam, da ne prigovaram, da sagibam glavu,
cak i to sto sam pitao za brata licilo mi je gotovo na prestup, ali je osionost ovog surovog
covjeka, a mozda jos vise njegova prostacka neuctivost, ugusila u meni dugu naviku. Osjecao
sam da postajem zelen od mrznje, iako sam znao da mi nije korisna. Njemu je svejedno, meni
nije, on to i hoce, on nastoji, cak i ne nastoji, on zraci osjecanjem odvratnosti prema ljudima.
Ne znam zasto mu je stalo da stvara neprijatelje, i ne tice me se, ali kako smije prema meni
tako da se ponasa? Jos me zavaravala misao o znacaju reda i poziva kome sam pripadao.

Ljudi zive mirno, a umiru naglo, rekao je onaj cudni dzelepcija, Hasan, sto nikad nece
prenagliti ni stradati zbog nepromisljenosti. I ja sam vjerovao da sam siguran od iznenaðenja
u sebi.

- Sta hocu? - rekao sam, cudeci se sam sebi i znajuci da nije dobro sto to govorim. - Nije
trebalo to da kazes. Je li zlocin upitati za brata, ma sta da je ucinio! To mi je duznost, i po
bozjim i po ljudskim zakonima, svako bi mogao da me pljune ako bih se oglusioo to svoje
pravo. I sve nas, kad bi se to pravo osporilo. Jesmo li postali zivotinje, ili gori od zivotinja?

- Rijeci su ti teske - rekao je isto onako mirno,samo su mu se suzili kapci na teskim ocima. -
Na cijoj je strani pravo? Ti branis brata, ja zakon. Zakon je strog, ja mu sluzim.

- Ako je zakon strog, treba li mi da budemo kurjaci?

- Je li kurjacki braniti zakon, ili ga napadati, kao ti?

Htio sam da kazem da je kurjacki biti surov po svaku cijenu. Covjek strada naglo. Dobro je
sto nista nisam odgovorio na njegov izazov, on osjeca potrebu i zadovoljstvo da izbezumljuje
ljude. Poslije sam bio potisten, ljutina me brzo prosla, a smijenilo je kajanje zbog naglosti
koja mi nije svojstvena. Odgovorio sam ostro, jer sam bio suvise napregnut, nesposoban da
obuzdam nerazmisljene porive. Sve sto se tada ucini, obicno je stetno: to je oblik glupog
junastva, samoubilacki prkos bez svrhe, koji ne traje dugo i ostavlja nezadovoljstvo sobom. l
zakasnjelo naknadno razmisljanje koje nicemu ne sluzi.
Desilo se ono cega sam se najvise plasio, receno mije da branim brata, suprotstavljajuci se
zakonu. Ako je zaista tako, ako nekome izgleda da je tako, jer ja znam da nije, ako ljudi budu
mislili da ja svoj licni gubitak pretpostavljam svemu izvan mene, onda je sve ispalo kako
najgore moze biti, i moja mutna strahovanja bila su opravdana. A najgore je sto u stvari nisam
branio brata, samo sam se u jednom nerazumnom trenutku pobunio protiv strasne surovosti, a
nisam bio ni na njegovoj ni na muselimovoj strani. Nisam bio nigdje.