Page 400 - Ilijada

Homer: Ilijada

Starčeva oni glasnika, vikača uvedu i onda
Posade njega na stolac, za Hektora ucjenu silnu
Iz kola s naplacima sa krasnima uzimat stanu;
580 Ostave tkanine dvije i košulju sašitu krasno,
Time nek ogrne mrca i dade ga voziti kući.
Robinje zovne Ahilej te oprat im, namazat reče
Mrca i na stranu metnut, da Prijam ne vidi sina;
U srcu žalosno možda uzdržati mogao ne bi
585 Gnjeva opaziv sina, Ahileju srce bi dirno,
Te bi ga ubio on, i Zeusov prestupio nalog.
Kada već robinje mrca okupaju, namažu uljem,
Onda ga tkaninom krasnom i košuljom ogrnu one;
Sam ga Ahilej digne, na nosila tada ga metne,
590 Na kola izdjeljana drugari metnu ga zatim.
Onda zajeca on i drugara po imenu zovne:
"Nemoj se na me ti, o Patroklo, srdit, kad doznaš
U Aidovu domu, da Hektora divnoga mitom
Ocu na otkup dah, kad mi dade ucjenu krasnu;
595 I to ću s tobom ja podijeliti, kako i valja."
20
Reče i opet pođe u čador divni Ahilej,
Sjedne na umjetni stolac, sa kojega ustao bješe,
Sjedne uz drugi zid i Prijamu besjedu reče:
"Sin ti je, starče, dan na otkupe, kako si reko;
600 On ti na nosilima leži, i kada osvane zora,
Vozeći vidjet ćeš njega, a sada se večere sjet'mo!
Ta i Nioba nekad ljepokosa sjeti se jela,
Kojoj je dvanestoro u domu umrlo djece,
Šest joj je umrlo kćeri i mladih šest joj sinova;
605 Sine joj srebrnom str'jelom Apolon na nju se ljuteć
Ubi, streljačica pak Artemida ubi joj kćeri,
Jer s ljepoobraznom Letom jednačit se Nioba stala
Veleć, da Leta dvoje, a ona da porodi mnogo
Djece; al' njenu je svu poubijalo i dvoje ono.
610 Devet su ležali dana u svojoj krvi, a nije
Imo pokopat ih tko, kad Kronion u kamen narod
Pretvori; deseti dan ih sahraniše nebeski bozi.
Pošto se naplaka plača, i Nioba sjeti se hrane.
A sad je ona negdje na hridi na samotnom brdu
615 Sipilskom, gdjeno vele da noćišta nimfe imadu,
Oko Ahelojske kad se rijeke naigraše veće;
Tamo je Nioba kamen i trpi od bogova jade.
Nego, o starče divni, da i mi se sjetimo sada
Hrane. A onda, kad sina već jednom uvezeš u Ilij,
620 Moći ćeš plakati za njim, jer mnogih je suza vrijedan."
Reče i skoči Ahilej te zakolje preb'jelu ovcu,
A njom se zabave druzi po redu i gulit je stanu;

20 595. tj. dio ću spaliti u ime mrtvačke žrtve.

400