Page 403 - Ilijada
P. 403

Homer: Ilijada



                                 Mrca na nosilma spazi gdje leži, te vuku ga mazge.
                                 Zakuka ona, i vika po čitavom stane je gradu:
                                 "Trojci i Trojanke, pođ'te i Hektora vidite divnog,
            705                  Ako se ikada njemu veseliste, kad se iz borbe
                                 Vraćao živ na veselje i narodu i gradu svemu."
                                    Reče, - te ne htjede nitko u gradu ostati tada,
                                 Čovjek ni žena, jer bol je goropadan sve ih savlado.
                                 S onim, što vožaše mrca, kod vrata se sastanu oni.
            710                  Prve se čupati stanu za njime gospođa majka
                                 I mila žena skočiv ka kolima s točkovma krasnim,
                                 Glavu njegovu držeć, a narod ih opkoli plačuć.
                                 Čitav bi oni dan do zalaska samog sunčanog
                                 Plakali Hektora mrtvog pred vratima, ridali za njim,
            715                  Da im iz kola nije ovako rekao starac:
                                 "Pustite mazge mi proći, a onda se nasitit plača
                                 Možete, kada kući dovezem Hektora mrtvog."
                                    Reče, - te oni se rastupe svi i propuste kola.



                     B. Hektor na odru i plač Andromahin, Hekabin, Helenin. 719-775.


                                    Kad već u dvorove slavne uvezu mrtvaca, na odar
            720                  Metnu ga provrtani, pjevače postave uza nj
                                 Tužnjave započinjače, i naricahu pjevači
                                 Tužaljku plačnu, a žene iza njih jecati stanu;
                                 Od njih Andromaha prva bjeloruka tužnjavu počne
                                 Držeć u rukama svojim ljudomore Hektora glavu:
            725                  "Mlad sa života si pošo, o mužu! Udovicu mene
                                 U kući ostavljaš ti: a dijete nam ludo je jošte,
                                 Koje smo nesretno mi porodili, a da će ono
                                 Doći do napona ne mnim; sa vrha prije će ovaj
                                 Srušit se grad, jer tebe čuvara mu nesta, a ti si
            730                  Branio grad nam i djecu spasavao ludu i žene
                                 Čestite. One će brzo u dubokim lađama otić
                                 I među njima ja; a mene ćeš, dijete moje,
                                 Pratiti ti, da ondje nedostojne posiove radiš
                                 Robujuć tvrdome kom gospodaru; il' će te koji
            735                  Za ruku uzet Ahejac i s kule u smrt te jadnu
                                 Baciti srdeći se, što brata mu nekada Hektor
                                                                            23
                                 Ubi il' oca il' sina, jer premnogi zube Ahejci
                                 S golemom složiše zemljom pod rukom Hektora divnog;
                                                                                        24

                   23  735-736. Što se ovdje jadna Andromaha boji da bi se moglo njezinu sinu Astijanaksu dogoditi,
                   to mu se po kasnijem grčkom pričanju i dogodilo kad su Grci osvojili Troju: bacio ga je s kule
                   Ahilejev sin Neoptolem, jer se bojao da bi Hektorov sin mogao nekad osvetiti na njemu smrt svo-
                   ga oca.
                   24  737-738. "zube složiše", vidi 19. pjev., st. 61-62.


                                                                                                       403
   398   399   400   401   402   403   404   405   406   407   408