Page 102 - Dan Brown - Postanak
P. 102
23.
L A N G D O N O V O L I C E i dalje je bilo duboko zariveno u travu. Težina agentova
tijela doslovno ga je drobila.
Čudno, no nije osjećao ništa.
Langdon se osjećao tupo i zbunjeno – ispreplitali su se slojevi tuge, straha i
užasa. Jedan od najvećih svjetskih umova – dragi prijatelj – maloprije je javno
smaknut na najokrutniji način. Ubijen je netom prije nego što je obznanio najveće
otkriće svoga života.
Langdon je tada shvatio kako taj tragični gubitak ljudskog života prati i drugi
gubitak – onaj znanstveni.
Svijet možda nikada neće saznati što je Edmond otkrio.
Langdona je obuzeo gnjev, praćen stamenom odlučnošću.
Učinit ću sve što je u mojoj moći da otkrijem tko je odgovoran za ovo. Poštovat
ću tvoju ostavštinu, Edmonde. Pronaći ću način da tvoje otkriće podijelim sa
svijetom.
„Vi ste znali”, zarežao je čuvar tik do njegova uha. „Išli ste prema podiju kao da
očekujete da se nešto dogodi.”
„Mene su... upozorili”, uspio je izgovoriti Langdon boreći se za dah.
„Tko vas je upozorio?”
Langdon je na obrazu ćutio iskrivljen i nakošen uređaj. „Slušalice na mome
licu... to je automatizirani kustos. Upozorio me Kirschev kompjutor. Pronašao je
grešku na popisu uzvanika – ime umirovljenog admirala španjolske ratne
mornarice.”
Čuvarova glava bila je toliko blizu Langdonova uha da je mogao čuti pucketanje
iz njegove slušalice. Glas je bio zadihan i žuran, i iako je Langdonov španjolski bio
pun rupa, čuo je dovoljno da dešifrira loše vijesti.
... el asesino ha huido...
Ubojica je pobjegao.
... salida bloqueada...
Izlaz je bio blokiran.
