Page 317 - Dan Brown - Postanak
P. 317

Dostigao je Ambru i oca Benu koji se već borio da dođe do daha. Provirio je
             preko stubišta u središnje okno. Hvatala ga je vrtoglavica od pogleda – bilo je to
             usko,  kružno  okno  koje  se  probijalo  kroz  zjenicu  nekakvog  divovskog,  spiralnog
             nautilusa. Nije bilo ograde, samo rubnik okna koji mu je sezao do gležnjeva i nije
             pružao nikakvu zaštitu. Langdon se borio s navalom mučnine.

                 Ponovno je pogledao u tamu okna iznad sebe. Znao je da ima više od četiristo
             stuba – ako je tako, naoružani čovjek dostići će ih prije nego što se uspnu do vrha.

                 „Vas  dvoje...  bježite!”  prostenjao  je  Bena,  mičući  se  na  stranu  i  tjerajući
             Langdona i Ambru da ga preteknu.

                 „Oče, nema šanse”, rekla je Ambra i pružila ruku da pomogne starom svećeniku.
                 Langdon  se  divio  njezinu  zaštitničkom  nagonu,  no  znao  je  i  da  je  bijeg  ovim
             stubištem  samoubojstvo,  i  da  će  vjerojatno  završiti  mecima  u  njihovim  leđima.
             Između  dva  iskonska  nagona  za  opstankom  –  bijega  i  borbe  –  bijeg  više  nije  bio
             opcija.

                 Nećemo uspjeti.

                 Pustivši  Ambru  i  oca  Benu  dalje,  Langdon  se  okrenuo  licem  dolje  prema
             spiralnom  stubištu  i  stao  na  mjestu  kao  ukopan.  Ispod  njega,  približavao  se  trak
             svjetla. Stisnuo se uza zid i skutrio u sjeni, čekajući sve dok svjetlo nije bljesnulo na
             stubi ispod njega. Kada je došao do zavojitog dijela okna, Langdon ga je vidio –
             taman obris koji je trčao ispruženih ruku, u jednoj pištolj, u drugoj svjetiljka.

                 Langdon  je  reagirao  nagonski,  naglo  se  uspravio  iz  čučnja  i  bacio  se  prema
             njemu.  Ubojica  ga  je  vidio  i  htio  podići  pištolj  upravo  u  času  kad  su  mu  se
             Langdonove pete silovito zabile u prsa i odbacile ga u zid stubišta.

                 Sljedećih nekoliko sekundi proteklo je u pomutnji.
                 Langdon je svom težinom pao na bok – osjetio je paklenu bol u kuku – a njegov
             napadač pao je unatrag, preletio preko nekoliko stuba i zaustavio se poput hrpe mesa

             što je stenjala. Svjetiljka je odletjela niza stube i stala, osvjetljujući iskosa bočni zid,
             ali i metalni predmet na stubama, na pola puta između Langdona i njegova napadača.
                 Pištolj.

                 Obojica su se bacila u istom trenu, no Langdon je bio u prednosti i stigao prvi;
             zgrabio  je  dršku  i  uperio  oružje  u  napadača  koji  je  naglo  zastao  tik  ispod  njega,
             prkosno zureći u cijev pištolja.

                 U  sjaju  svjetiljke,  Langdon  je  razabrao  njegovu  prosijedu  bradu  i  uškrobljene
             bijele hlače... u trenutku je shvatio tko je on.

                 Mornarički časnik iz Guggenheima...
   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322