Page 317 - Dan Brown - Postanak
P. 317
Dostigao je Ambru i oca Benu koji se već borio da dođe do daha. Provirio je
preko stubišta u središnje okno. Hvatala ga je vrtoglavica od pogleda – bilo je to
usko, kružno okno koje se probijalo kroz zjenicu nekakvog divovskog, spiralnog
nautilusa. Nije bilo ograde, samo rubnik okna koji mu je sezao do gležnjeva i nije
pružao nikakvu zaštitu. Langdon se borio s navalom mučnine.
Ponovno je pogledao u tamu okna iznad sebe. Znao je da ima više od četiristo
stuba – ako je tako, naoružani čovjek dostići će ih prije nego što se uspnu do vrha.
„Vas dvoje... bježite!” prostenjao je Bena, mičući se na stranu i tjerajući
Langdona i Ambru da ga preteknu.
„Oče, nema šanse”, rekla je Ambra i pružila ruku da pomogne starom svećeniku.
Langdon se divio njezinu zaštitničkom nagonu, no znao je i da je bijeg ovim
stubištem samoubojstvo, i da će vjerojatno završiti mecima u njihovim leđima.
Između dva iskonska nagona za opstankom – bijega i borbe – bijeg više nije bio
opcija.
Nećemo uspjeti.
Pustivši Ambru i oca Benu dalje, Langdon se okrenuo licem dolje prema
spiralnom stubištu i stao na mjestu kao ukopan. Ispod njega, približavao se trak
svjetla. Stisnuo se uza zid i skutrio u sjeni, čekajući sve dok svjetlo nije bljesnulo na
stubi ispod njega. Kada je došao do zavojitog dijela okna, Langdon ga je vidio –
taman obris koji je trčao ispruženih ruku, u jednoj pištolj, u drugoj svjetiljka.
Langdon je reagirao nagonski, naglo se uspravio iz čučnja i bacio se prema
njemu. Ubojica ga je vidio i htio podići pištolj upravo u času kad su mu se
Langdonove pete silovito zabile u prsa i odbacile ga u zid stubišta.
Sljedećih nekoliko sekundi proteklo je u pomutnji.
Langdon je svom težinom pao na bok – osjetio je paklenu bol u kuku – a njegov
napadač pao je unatrag, preletio preko nekoliko stuba i zaustavio se poput hrpe mesa
što je stenjala. Svjetiljka je odletjela niza stube i stala, osvjetljujući iskosa bočni zid,
ali i metalni predmet na stubama, na pola puta između Langdona i njegova napadača.
Pištolj.
Obojica su se bacila u istom trenu, no Langdon je bio u prednosti i stigao prvi;
zgrabio je dršku i uperio oružje u napadača koji je naglo zastao tik ispod njega,
prkosno zureći u cijev pištolja.
U sjaju svjetiljke, Langdon je razabrao njegovu prosijedu bradu i uškrobljene
bijele hlače... u trenutku je shvatio tko je on.
Mornarički časnik iz Guggenheima...