Page 316 - Dan Brown - Postanak

Netko je maločas ubio Díaza i Fonsecu! Tko je još ovdje? I što hoće?

Langdonu se nametao samo jedan logičan odgovor – ubojica što vreba u tami
Sagrade Familije nije ovamo došao ubiti dvojicu agenata Guardije koji su se slučajno
zatekli ondje... došao je po Ambru i njega.

Netko se i dalje trudi ušutkati Edmondovo otkriće.
Odjednom je bljesnulo svjetlo usred svetišta; trak se u širokom luku kretao amo-
tamo, sve više prema njima. Langdon je znao da im je ostalo samo nekoliko sekundi

prije nego što ih svjetlo obasja.
„Ovamo”, prošaptao je Bena, povukavši Ambru uza zid, u suprotnom pravcu.
Langdon ih je pratio dok im se svjetlo primicalo. Bena i Ambra naglo su skrenuli
oštro udesno i nestali u otvoru u kamenu, a Langdon je poletio za njima – i istog časa
spotaknuo se na stubama koje nije primijetio. Ambra i Bena penjali su se dalje dok
se Langdon pridizao i pošao za njima; kad se osvrnuo, ugledao je kako svjetlo ispod
njega osvjetljava početak stubišta.

Langdon se skamenio u tami i čekao.

Svjetlo se zadržalo dugo, a onda se pojačalo.

Stiže ovamo!
Čuo je kako se Ambra i Bena uspinju stubama iznad njega, najtiše što mogu.
Okrenuo se i pošao za njima, ali je ponovno posrnuo udarivši u zid i uvidio da

stubište nije ravno nego spiralno. Držeći se zida, počeo se uspinjati u uskoj spirali,
brzo shvativši gdje se našao.
Zloglasno spiralno stubište Sagrade Familije.

Podigao je oči i ugledao slab odsjaj koji je dopirao odozgo iz svjetlarnika; bilo je
dovoljno svjetla da zaključi kako se našao usred uskog okna. Langdon je osjetio da
mu se noge koče pa je zastao na stubama, nadjačan klaustrofobijom u neopisivo
tijesnom prolazu.

Penji se, tjerao ga je uvis razum, ali su mu se mišići grčili od straha.
Negdje ispod sebe Langdon je čuo zvuk teških koraka kako se približavaju iz

smjera svetišta. Natjerao se da nastavi, pratio spiralne stube najbrže što je mogao.
Iznad njega slabo svjetlo ojačalo je kad je Langdon prošao pored otvora u zidu –
širokog proreza kroz koji je načas spazio svjetla grada. Hladan ga je zrak zapuhnuo
dok je prolazio pokraj tog svjetlarnika, a onda je ponovno, uspinjući se, utonuo u
tamu.

S dna stuba čuli su se koraci i svjetiljka je šarala po središnjem oknu. Langdon je
prošao pokraj još jednog svjetlarnika dok su progoniteljevi koraci postajali sve
glasniji – napadač se sve brže uspinjao za njim.