Page 320 - Dan Brown - Postanak
P. 320
Došao sam ovdje izvršiti misiju, podsjetio se. I moram je privesti kraju. Ukloniti
Roberta Langdona i Ambru Vidal.
Regent je rekao Ávili da u crkvu uđe kroz istočni, službeni ulaz, no Ávila je
umjesto toga odlučio preskočiti ogradu. Primijetio sam da se policija mota oko
istočnih vrata... pa sam improvizirao.
Langdon je progovorio grubo, netremice promatrajući Ávilu preko cijevi pištolja.
„Rekli ste da vam je Edmond Kirsch pobio obitelj. To je laž. Edmond nije bio
ubojica.”
U pravu si, pomislio je Ávila. Bio je i gore od toga.
Mračna istina o Kirschu bila je tajna koju je Ávila saznao prije samo tjedan dana,
u telefonskom razgovoru s Regentom. Naš papa od vas zahtijeva da napadnete
slavnog futurista Edmonda Kirscha, rekao je Regent. Njegova Svetost za to ima
brojne razloge, no želio bi da osobno izvedete tu misiju.
Zašto još upitao je Ávila.
Admirale, prošaptao je Regent. Žao mi je što vam moram reći, ali Edmond
Kirsch odgovoran je za bombu u katedrali koja je pobila vašu obitelj.
Ávilina prva reakcija svela se na potpunu nevjericu. Nije se mogao dovinuti
razlogu zašto bi poznati računalni znanstvenik postavio bombu u crkvu.
Admirale, vi ste vojnik, objašnjavao mu je Regent, pa znate bolje od drugih –
mladi vojnik koji u borbi povuče obarač nije ubojica. On je pijun, on izvršava
naredbe moćnijih od sebe – vlada, generala, vjerskih vođa – onih koji su ga ili
platili, ili ga pak uvjerili kako se cilj po svaku cijenu mora ostvariti.
Ávili su bile poznate takve situacije.
Ista pravila vrijede i za terorizam, nastavio je Regent. Najopakiji teroristi nisu
ljudi koji slažu bombe, nego utjecajni vođe koji podjaruju mržnju među očajnim
masama i svoje vojnike huškaju na nasilje. Potrebna je samo jedna mračna duša da
izazove kaos u svijetu potičući duhovnu nesnošljivost, nacionalizam ili mržnju u
ranjivim umovima.
Ávila se morao složiti.
Teroristički napadi na kršćane, govorio je Regent, u porastu su širom svijeta. Ti
novi napadi nisu strateški osmišljeni – riječ je o spontanim napadima samotnjaka
koji se odazivaju pozivu na oružje što ga upućuju uvjerljivi Kristovi neprijatelji.
Regent je zastao. A među njih ubrajam i ateista Edmonda Kirscha.
Ávila je tada naslutio da Regent pomalo nateže istinu. Usprkos Kirschevoj
prezira vrijednoj kampanji okrenutoj protiv kršćanstva u Španjolskoj, znanstvenik
nikad nije izjavio ništa čime bi zagovarao ubojstva kršćana.