Page 322 - Dan Brown - Postanak
P. 322

uza sav negativni publicitet koji su odnedavno trpjeli – veći dio toga osmislio je ili
             financirao Kirsch – ono što im je sada najmanje trebalo jest da se njihovu Crkvu
             povezuje s bombama.

                 Moja obitelj je umrla zbog Edmonda Kirscha.

                 I sad je, u mračnom stubištu, Ávila zurio u Roberta Langdona, sluteći kako on
             nema pojma o Kirschevom tajnom pohodu na Palmarijansku crkvu, niti o tome kako
             je Kirsch nadahnuo napad u kojem je stradala Ávilina obitelj.

                 Nije važno što Langdon zna, pomislio je Ávila. On je vojnik kao i ja. Obojica
             smo završili u istom rovu, ali samo će jedan izići iz njega. Ja slijedim svoje naredbe.
                 Langdon  je  bio  nekoliko  stuba  iznad  njega,  ali  je  ciljao  kao  amater  –  objema
             rukama. Loše, loše, pomislio je Ávila. Nečujno je spustio nožne prste na stubu ispod
             sebe, potom čvrsto na nju postavio cijela stopala i zagledao se ravno Langdonu u oči.

                 „Znam da ti je teško povjerovati”, izjavio je Ávila, „ali Edmond Kirsch pobio mi
             je obitelj. Ovo ti je dokaz.”

                 Ávila je otvorio dlan kako bi Langdonu pokazao tetovažu koja, naravno, nije bila
             nikakav dokaz, ali je postigla željen učinak – Langdon je pogledao u smjeru Áviline
             ruke.

                 Čim je profesor skrenuo pogled, makar je to bilo na trenutak, Ávila se bacio uvis
             i ulijevo, uz zaobljeni vanjski zid i izmaknuo tijelo s vatrene linije. Baš kao što je
             očekivao, Langdon je opalio nagonski – pritisnuo je obarač prije nego što je nišan
             poravnao s pokretnom metom. Hitac je poput groma odjeknuo u tijesnom prostoru, a
             Ávila je osjetio da mu je metak okrznuo rame prije nego što se odbio od kamene
             stube.

                 Langdon  je  već  ponovno  bio  naciljao,  ali  Ávila  je  sad  u  skoku  promijenio
             putanju, svom snagom šakama udario po Langdonovim ručnim zglobovima i iz ruke
             mu izbio pištolj koji se otkotrljao niza stube.

                 Grčevi bola sijevali su Ávilinim prsima i ramenom kad je pao na stube pored
             Langdona, no navala adrenalina samo je pojačala njegov žar. Posegnuo je rukom iza
             leđa i izvukao keramički pištolj iz pojasa. Nakon što je držao agentov pištolj, ovo
             oružje činilo mu se poput perca.

                 Ávila je uperio pištolj u Langdonova prsa i, ne oklijevajući, povukao okidač.
                 Pištolj je zagrmio, ali to je zvučalo kao da se raspada, i Ávila je osjetio strašnu
             vrelinu  na  dlanu,  shvativši  odmah  da  je  cijev  eksplodirala.  Načinjeno  da  budu
             neprimjetno,  to  novo  bezolovno  oružje  koja  se  ne  može  „detektirati”  bilo  je
             predviđeno za najviše dva hica. Ávila nije imao pojma gdje je metak završio, no kad
             je spazio da se Langdon pridiže, odbacio je oružje i bacio se na njega; divljački su se
   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327