Page 321 - Dan Brown - Postanak
P. 321

Prije nego što se usprotivite, nastavio je glas s druge strane, dopustite mi da vam
             odam još jedan podatak. Regent je teško uzdahnuo. To ne zna nitko, admirale, ali
             napad u kojem je poginula vaša obitelj... bio je planiran kao udar na Palmarijansku
             crkvu.

                 Čuvši to Ávila je zastao, no i dalje to nije imalo smisla – katedrala u Sevilli nije
             palmarijanska.

                 Ujutro  uoči  napada,  govorio  je  glas  dalje,  četiri  istaknuta  pripadnika
             Palmarijanske crkve bili su među pastvom u Sevilli zbog novačenja. Oni su bili mete.
             Jednoga od njih poznate – Marca. Ostala trojica poginuli su u napadu.

                 Áviline misli kovitlale su se dok se prisjećao svog fizioterapeuta Marca koji je u
             napadu izgubio nogu.
                 Naši neprijatelji su moćni i motivirani, nastavio je glas. A kad bombaš nije uspio
             ući  u  naš  kompleks  u  El  Palmar  de  Troyi,  pratio  je  našu  četvoricu  misionara  do
             Seville i napao ondje. Admirale, stvarno mi je žao. Ta je tragedija jedan od razloga

             zašto su vam se palmarijanci obratili – osjećamo se odgovornima zato što je vaša
             obitelj pala kao kolateralna žrtva u ratu protiv nas.
                 Tko vodi taj rat, upitao je Ávila, trudeći se pojmiti te šokantne izjave.

                 Provjerite elektroničku poštu, odgovorio je Regent.

                 Kad  je  otvorio  sandučić  elektroničke  pošte,  Ávila  je  zatekao  zapanjujuću
             količinu  tajnih  dokumenata  koji  su  opisivali  okrutni  rat  što  se  više  od  desetljeća
             vodio  protiv  Palmarijanske  crkve...  rat  koji  je  obuhvaćao  tužbe,  prijetnje  koje  su
             graničile  s  ucjenom  i  goleme  donacije  antipalmarijanskim  grupacijama  kao  što  su
             Palmar de Troya Support ili Dialogue Ireland.

                 Još se više iznenadio da je taj ogorčeni rat protiv Palmarijanske crkve, kako se
             činilo, plaćao jedan jedini čovjek – a taj je bio futurist Edmond Kirsch.
                 Ávilu  su  novosti  potpuno  smele.  Zašto  bi  Edmond  Kirsch  želio  uništiti  baš

             palmarijance?
                 Regent mu je rekao kako nitko unutar Crkve – čak ni papa – nema pojma zašto
             Kirsch  gaji  toliku  mržnju  prema  palmarijancima.  Znali  su  samo  da  je  jedan  od
             najbogatijih i najutjecajnijih ljudi na svijetu i da neće stati dok palmarijance ne zatre

             dokraja.
                 Regent je Ávili skrenuo pozornost na posljednji dokument – kopiju pisma što ga
             je palmarijancima uputio netko tko je tvrdio kako je bombaš iz Seville. U prvom se
             retku proglasio „sljedbenikom Edmonda Kirscha”. Ávili je samo to trebalo – gnjevno
             je stisnuo šake.

                 Regent je zatim objasnio zašto palmarijanci s pismom nikad nisu izišli u javnost;
   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326