Page 203 - Dan Brown - Postanak
P. 203

Trenutak prije ugledao je znak ispred crkve:



                                            IGLESIA CATÓLICA PALMARIANA

                 Moj Bože! Ávila je ustuknuo. Čuo sam za tu crkvu!

                 Okrenuo  se  Marcu,  trudeći  se  obuzdati  podivljalo  srce.  „To  je  tvoja  Crkva,
             Marco?” Ávila se trudio prikriti nemir. „Ti si... palmarijanac?”
                 Marco se nasmiješio. „Izgovarate tu riječ kao da je kakva boleština. Ja sam samo

             predani katolik koji vjeruje kako je Rim zastranio.”
                 Ávila  je  ponovno  pogledao  crkvu.  Marcova  čudna  tvrdnja  kako  poznaje  papu
             odjednom je imala smisla. Papa je ovdje, u Španjolskoj.

                 Prije  nekoliko  godina,  televizijska  mreža  Canal  Sur  prikazala  je  dokumentarni
             film La Iglesia Oscura s namjerom da otkrije neke tajne Palmarijanske crkve. Ávila
             se  zaprepastio  saznavši  za  postojanje  te  neobične  Crkve,  a  da  i  ne  spominjemo
             njezinu sve brojniju pastvu i utjecaj.

                 Kako  se  govorilo,  Palmarijanska  crkva  osnovana  je  nakon  što  su  neki  lokalni
             stanovnici izjavili kako su doživjeli niz mističnih vizija u obližnjem polju. Navodno
             ih je pohodila Djevica Marija i upozorila da je Katolička crkva bremenita „herezom
             modernizma” te da se mora zaštititi pravu vjeru.

                 Djevica  Marija  palmarijance  je  potaknula  da  utemelje  alternativnu  crkvu  i
             rimskoga papu proglase lažnim. To uvjerenje da vatikanski papa nije  pravovaljani
             prvosvećenik poznato je kao sedevakantizam – vjerovanje da je prijestolje svetoga
             Petra doslovno „ispražnjeno”.

                 Nadalje,  palmarijanci  tvrde  kako  posjeduju  dokaze  da  je  istinski  papa  upravo
             njihov utemeljitelj – Clemente Domínguez y Gómez, koji je uzeo ime papa Grgur
             XVII. Pod papom Grgurom – „protupapom” kakvim su ga smatrali umjereni katolici
             – Palmarijanska crkva neprekidno je rasla. Kad je papa Grgur umro 2005., vodeći
             uskrsnu misu, njegovi pristaše prepoznali su trenutak smrti kao nebeski znamen koji
             je potvrdio da je istinski bio izravno povezan s Bogom.

                 Dok je Ávila zurio u golemu crkvu, građevina mu je djelovala zlokobno.
                 Tko god da je sadašnji protupapa, ni najmanje me ne zanima susresti se s njim.

                 Osim kritika izazvanih njihovim smionim izjavama o papinstvu, Palmarijansku
             crkvu  optuživali  su  za  pranje  mozga,  prijetnje  prikladnije  kultovima,  pa  čak  i  za
             nekoliko  nerazjašnjenih  ubojstava,  među  njima  i  ubojstvo  Bridget  Crosbie,
             pripadnice  Crkve  koja,  kako  su  tvrdili  odvjetnici  njezine  obitelji,  nije  „mogla

             pobjeći” iz Palmarijanske crkve u Irskoj.
   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208