Page 207 - Dan Brown - Postanak
P. 207

Langdon  je  pretpostavljao  da  je  ona  u  pravu.  S  obzirom  na  to  da  su  mediji
             glavnog vjerskog savjetnika palače optužili za urotu – moguće i ubojstvo – činilo se
             logičnim da Julián iziđe s nekim priopćenjem za javnost, makar da bi rekao kako
             palača istražuje optužbe.

                 „Osobito  ako”,  dodao  je  Langdon,  „u  obzir  uzmemo  činjenicu  da  je  buduća
             kraljeva supruga stajala tik do Edmonda u trenutku kad je ubijen. Ambra, mogli ste
             to biti vi. Princ bi barem trebao izjaviti da je sretan što ste na sigurnom.”

                 „Nisam baš sigurna da je tako”, rekla je hladno, zatvorila preglednik i zavalila se
             u sjedalo.

                 Langdon ju je pogledao. „Bilo kako bilo, meni je drago što ste na sigurnom. Ne
             znam kako bih sve ovo večeras podnio sam.”
                 „Sami?”  javio  se  glas  iz  zvučnika  automobila.  „Kako  brzo  zaboravljamo!”
             Langdon  se  nasmijao  Winstonovu  srditom  ispadu.  „Winstone,  je  li  te  Edmond
             stvarno programirao da se ponašaš obrambeno i nesigurno?”

                 „Nije”,  odgovorio  je  Winston.  „Programirao  me  da  promatram,  učim  i
             podražavam ljudsko ponašanje. Pokušavao sam zvučati šaljivo – Edmond me poticao
             da razvijam smisao za humor. Njega se ne može programirati... mora se naučiti.”

                 „Pa dobro ti ide.”

                 „Stvarno?” upitao je Winston. „Dajte, molim vas, ponovite.” Langdon se glasno
             nasmijao. „Kao što rekoh, dobro ti ide.”

                 Ambra  je  zaslon  vratila  na  početnu  stranicu  –  navigacijski  program  koji  se
             sastojao  od  satelitske  snimke  na  kojoj  je  bio  vidljiv  sićušni  „avatar”  njihova
             automobila. Langdon je vidio da su upravo prošli planine Collserola te da izlaze na
             autocestu B-20 prema Barceloni. Južno od njih, na snimci Langdon je spazio nešto
             neobično što mu je privuklo pozornost – veliko pošumljeno područje usred urbanog
             krajolika. Zelena površina bila je izduljena i amorfna, nalik na divovsku amebu. „Je
             li to park Güell?” upitao je.

                 Ambra je pogledala zaslon i kimnula. „Oko sokolovo.”
                 „Edmond  je  često  znao  zastati  ondje”,  javio  se  Winston,  „na  povratku  kući  s
             aerodroma.”

                 Langdon se nije iznenadio. Park Güell bio je jedno od najpoznatijih remek-djela
             Antonija Gaudíja – istog onog arhitekta i umjetnika čije je djelo Edmond izložio na
             maskici  mobitela.  Gaudíje  bio  uvelike  poput  Edmonda,  pomislio  je  Langdon.
             Revolucionarni vizionar za kojeg nisu vrijedila uobičajena pravila.

                 Vatreni izučavatelj prirode, Antoni Gaudí arhitektonsko je nadahnuće pronalazio
             u  organskim  oblicima,  koristeći  „Božji  svijet  prirode”  da  mu  pomogne  stvoriti
   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212