Page 204 - Dan Brown - Postanak

Ávila nije želio biti grub prema novom prijatelju, ali ovo nipošto nije očekivao
od današnjeg puta. „Marco”, rekao je i pokajnički uzdahnuo, „žao mi je, ali mislim
da nisam sposoban za ovo.”

„Slutio sam da ćete to reći”, odgovorio je Marco, naizgled nepomućen tom
izjavom. „Priznajem, i sám sam jednako reagirao kad sam prvi put došao ovamo. I ja
sam čuo sve tračeve i mračne glasine, no uvjeravam vas, to je samo prljava kampanja
u režiji Vatikana.”

Možeš li ih kriviti? upitao se Ávila. Tvoja ih je Crkva proglasila nezakonitima.

„Rimu je bio potreban povod da nas ekskomunicira, pa su izmislili laži. Vatikan
već godinama širi dezinformacije o palmarijancima.”
Ávila je promatrao veličanstvenu katedralu usred pustoši. Nešto mu je bilo
čudno. „Zbunjen sam”, rekao je. „Ako nemate veza s Vatikanom, odakle sav vaš
novac?”

Marco se nasmiješio. „Zapanjila bi vas brojnost tajnih sljedbenika palmarijanaca
iz redova katoličkog klera. U Španjolskoj postoje mnoge katoličke župe koje ne
odobravaju liberalne promjene što potječu iz Rima, te u potaji novac daju Crkvama
poput naše, koje čuvaju tradicionalne vrednote.”

Odgovor je bio neočekivan, no Ávili se činio iskrenim. I on je osjećao sve veći
raskol unutar Katoličke crkve – jaz između onih koji su vjerovali da je Crkvi
potrebna modernizacija ili će propasti i onih koji su vjerovali kako je istinska svrha
Crkve ostati postojanom unatoč napretku svijeta.

„Sadašnji papa sjajan je čovjek”, rekao je Marco. „Ispričao sam mu vašu priču te
je rekao da bi mu bila čast uvesti odlikovanog časnika u našu Crkvu, i sastati se s
njim osobno poslije današnje službe. Kao i njegovi prethodnici, i on je prošao vojnu
karijeru prije nego što je otkrio Boga, i razumije sve što proživljavate. Stvarno
mislim da bi vam njegova razmišljanja mogla pomoći da pronađete mir.”

Marco je otvorio vrata automobila, no Ávila se nije mogao pomaknuti. Samo je
sjedio, zurio u masivnu građevinu i osjećao krivnju što je gajio slijepe predrasude
prema tim ljudima. Istini za volju, o Palmarijanskoj crkvi čuo je samo glasine, ali ni
Vatikan nije bio imun na skandale. Štoviše, Ávilina Crkva nije mu pomogla nakon
napada. Oprostite neprijateljima, rekla mu je opatica. Okrenite i drugi obraz.

„Luise, slušajte me”, prošaptao je Marco. „Shvaćam kako sam vas na neki način
obmanuo samo da dođete ovamo, no imao sam dobre namjere... želio sam da
upoznate tog čovjeka. Njegove ideje stubokom su mi promijenile život. Nakon što
sam izgubio nogu, našao sam se ondje gdje ste sada vi. Želio sam umrijeti. Tonuo
sam u tamu, a njegove su mi riječi dale smisao. Samo pođite sa mnom i poslušajte
njegovu propovijed.”