Page 208 - Dan Brown - Postanak

fluidne biomorfne strukture koje su često izgledale kao samonikle iz zemlje. U
prirodi nema ravnih linija, navodno je jednom rekao – a i u njegovu opusu bilo ih je
tek nekoliko ravnih.

Često opisivan kao začetnik „organske arhitekture” i „biološkog dizajna”, Gaudí
je izumio nikad dotad viđene tehnike u stolarstvu, obradi metala, stakla i keramike,
kako bi svoje zgrade „obukao” u blještave i raznobojne „kože”.

Čak i sad, gotovo cijelo stoljeće poslije njegove smrti, turisti sa svih strana
svijeta putuju u Barcelonu kako bi doživjeli njegov neponovljiv modernistički stil.
Njegovi radovi uključuju parkove, javne zgrade, privatne kuće i, naravno, njegov
opus magnum – Sagradu Familiju – divovsku katoličku baziliku čiji visoki „tornjevi
nalik na morske spužve” vladaju panoramom Barcelone, i koju kritičari slave kao
„nešto dosad neviđeno u cjelokupnoj povijesti umjetnosti”.

Langdon se oduvijek divio odvažnoj Gaudíjevoj viziji Sagrade Familije –
bazilike toliko goleme da je i danas u izgradnji, gotovo sto četrdeset godina nakon
početka radova.

Noćas, dok je Langdon promatrao satelitsku sliku Gaudíjeva slavnog parka
Güell, prisjetio se prvog posjeta parku još u studentskim danima – šetnju začaranom
zemljom izvijenih, stablima nalik stupova koji podupiru uzdignute šetnice, klupe
nebulozno izobličenih oblika, špilja s fontanama koje podsjećaju na zmajeve i ribe i
valovita bijelog zida, toliko fluidnog da podsjeća na vijugavi repić-bič neke divovske
jednostanične životinje.

„Edmond je obožavao sve od Gaudíja”, nastavio je Winston, „osobito njegovo
poimanje prirode kao organske umjetnosti.”
Langdonove misli ponovno su se vratile Edmondovu otkriću. Priroda. Organika.

Postanak. Zatim se prisjetio slavnih Gaudíjevih panota iz Barcelone – šesterokutnih
pločica naručenih za gradske pločnike. Na svakoj pločici nalazi se identičan vrtložni
uzorak načinjen od naoko besmislenih zavojitih linija, no kad ih se ispravno poslaže,
nastaje nesvakidašnji uzorak – podvodni krajobraz koji naizgled prikazuje planktone,
mikrobe i podvodnu floru – La Sopa Primordial, kako su ga nazivali stanovnici
grada.

Gaudíjeva primordijalna juha, pomislio je Langdon, ponovno se iznenadivši
koliko se savršeno Barcelona kao grad slagala s Edmondovom znatiželjom da otkrije
ishodišta života. Prevladavajuća znanstvena teorija glasila je da se život rodio u
zemljinoj primordijalnoj juhi – u prvim oceanima u koje su vulkani obilno rigali
kemikalije, one su se vrtjele jedne oko drugih neprekidno zasipane munjama
beskrajnih oluja... sve dok, odjednom, nije oživio nekakav mikroskopski golem, prvo
jednostanično stvorenje.