Page 185 - Dan Brown - Postanak

44.

S A M A U P R O S T R A N O M T O A L E T U mlažnjaka G550, Ambra Vidal stajala
je pokraj umivaonika i puštala da joj topla voda nježno teče po rukama dok je zurila
u zrcalo, jedva se prepoznajući u odrazu.

Što sam to učinila?

Otpila je još malo vina, čeznući za starim životom otprije samo nekoliko mjeseci
– anonimnim, samačkim, posvećenim radu u muzeju – no sad je sve to nestalo.
Isparilo je onog trenutka kad ju je Julián zaprosio.

Ne, prekorila je samu sebe. Isparilo je onog trenutka kad si pristala.
Užas večerašnjeg ubojstva već joj se staložio u utrobi, te je sada njezin um sa
zebnjom vagao situaciju.

Pozvala sam Edmondova ubojicu u muzej.

Prevario me netko iz palače.
I sada znam previše.

Nije bilo dokaza da princ Julián stoji iza krvavog ubojstva, čak ni toga da je bio
svjestan da se planira atentat. Unatoč tomu, Ambra se nagledala dovoljno dvorskih
spletki da pomisli kako se ništa od toga nije moglo dogoditi bez prinčeva znanja, ako
ne i blagoslova.

Juliánu sam rekla previše.

Posljednjih tjedana Ambra je osjećala sve veću potrebu da opravda svaki
trenutak koji je provodila odvojena od ljubomornog zaručnika, pa je zato nasamo s
Juliánom podijelila veći dio onoga što je znala o skorašnjoj Edmondovoj
prezentaciji. Sad se pribojavala da je njezina otvorenost bila nepromišljena.

Ambra je zatvorila vodu i obrisala ruke, posegnula za vinskom čašom i iskapila
je do kraja. U zrcalu je vidjela neznanku – nekoć samouvjerenu ženu s karijerom
koja je sada bila ispunjena žaljenjem i stidom.
Sve pogreške što sam počinila u tih nekoliko mjeseci...

Dok su joj se misli vraćale u prošlost, pitala se što je mogla izvesti drugačije.
Prije četiri mjeseca, jedne kišne noći u Madridu, zatekla se na dobrotvornoj priredbi
u Muzeju suvremene umjetnosti kraljice Sofije.