Page 188 - Dan Brown - Postanak
P. 188

Potkraj večeri, Julián ju je poveo na stranu i prošaptao: „Nadam se da vam je bilo
             zabavno. Bilo bi mi drago da se ponovno vidimo.” Nasmiješio se. „Recimo, četvrtak
             navečer?”

                 „Hvala”, odgovorila je Ambra, „no nažalost sutra ujutro letim u Bilbao.”

                 „Onda ću letjeti i ja”, rekao je. „Jeste li bili u restoranu Etxanobe?”
                 Ambra se morala nasmijati. Etxanobe je bilo jedno od najpoželjnijih mjesta za
             večeru  u  Bilbau.  Omiljeno  okupljalište  ljubitelja  umjetnosti  sa  svih  strana  svijeta,

             restoran  se  hvastao  avangardnim  dekorom  i  raznolikom  kuhinjom  zbog  kojih  su
             večere izgledale kao poslužene u Chagallovu krajobrazu.
                 „To bi bilo lijepo”, začula je vlastiti glas.

                 U Etxanobeu, iznad umjetnički posluženih tanjura kratko pečenog filea tune sa
             umakom i šparoga s tartufima, Julián je progovorio o političkim izazovima s kojima
             se mora nositi dok pokušava izaći iz sjene bolesnoga oca, i o svim pritiscima koje
             osjeća zbog nastavljanja kraljevske loze. Ambra je u njemu otkrila nevinost dječaka
             odvojenog od svijeta, no i tragove vođe koji strasno voli svoju domovinu. Taj spoj
             jako ju je privlačio.

                 Te noći, kad su Juliána njegovi tjelohranitelji odveli u privatni zrakoplov, Ambra
             je znala da je zaljubljena.

                 Jedva ga poznaješ, podsjetila se. Samo polagano.

                 Sljedećih  nekoliko  mjeseci  prošlo  je  kao  u  trenu  dok  su  se  Ambra  i  Julián
             neprekidno viđali – večere u palači, izleti na njegovu imanju, čak i filmske matineje.
             Njihov  odnos  bio  je  neusiljen  i  Ambra  se  nije  mogla  prisjetiti  kad  je  bila  toliko
             sretna. Julián je bio šarmantno staromodan, često ju je držao za ruku ili stidljivo krao
             poljubac, no nikad nije prelazio konvencionalne granice, a Ambra je cijenila njegove
             manire.
                 Jednog  sunčanog  jutra,  prije  tri  tjedna,  Ambra  se  zatekla  u  Madridu  gdje  je

             trebala  nastupiti  u  jutarnjoj  televizijskoj  emisiji  o  nadolazećim  izložbama  u
             Guggenheimu. Telediario Španjolske državne radiotelevizije pratili su milijuni širom
             zemlje, te se Ambra malo pribojavala nastupa uživo – ipak, bila je sigurna kako će
             muzej sjajno predstaviti naciji.

                 Večer prije emisije, sastala se s Juliánom na ukusnoj i ugodnoj večeri u Trattoriji
             Malatesta  te  su  se  zatim  krišom  prošetali  kroz  El  Parque  del  Retiro.  Dok  su
             promatrali obitelji u šetnji i gomile djece koja su trčala i smijala se, Ambra se osjetila
             savršeno spokojnom – izgubila se u tom trenutku.
                 „Voliš li djecu?” upitao je Julián.

                 „Obožavam  ih”,  iskreno  je  odgovorila.  „Zapravo,  ponekad  pomišljam  da  mi  u
   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193