Page 183 - Dan Brown - Postanak

Iznutra se začuo dubok glas koji je progunđao da je toalet zauzet.

„Bocsásson meg! ” cvrkutavim glasom ispričao se ubojica i hinjeno glasno
udaljio. Zatim je tiho skrenuo za ugao, vratio se do vrata i prislonio uho na njih. Čuo
je kako rabin unutra očajnički šapće na mađarskom.

„Netko me pokušava ubiti! Bio mi je pred kućom! Sad me zarobio u baru Szimpla
u Budimpešti! Molim vas! Šaljite pomoć!”
Očito je meta nazvala 112 – budimpeštansku inačicu američkog 911. Službe su

reagirale legendarno sporo, no ubojica je ipak čuo dovoljno.
Osvrnuvši se preko ramena kako bi provjerio je li sam, prislonio je mišićavo
rame na vrata, zatim se nagnuo i navalu uskladio s tutnjećim ritmom glazbe.

Stari zasun popustio je pri prvom pokušaju. Vrata su se otvorila širom. Ubojica je
ušao, zatvorio za sobom vrata i stao sučelice žrtvi.

Muškarac koji se skutrio u kutu izgledao je jednako i zbunjen i prestravljen.
Ubojica je rabinu uzeo mobitel, prekinuo poziv i bacio uređaj u školjku.

„Tko... tko vas je poslao?!” promucao je rabin.

„Apsolutna prednost mog položaja”, odgovorio je muškarac, „jest da to ne mogu
nikako saznati.”

Starac je pištao i obilno se znojio. Odjednom je ostao bez daha; izbečio je oči i
obje ruke pritisnuo na prsa.
Stvarno? pomislio je ubojica i nasmiješio se. Dobio je infarkt?

Na podu toaleta starac se izvijao i gušio; pogledom je molio za milost dok mu je
lice bivalo sve rumenije i dok se grčevito hvatao za prsa. Naposljetku je pao licem na
prljave pločice gdje je ležao drhtureći i tresući se dok mu se mjehur praznio u hlače –
tanak mlaz urina potekao je po podu.

Rabin se naposljetku umirio.

Ubojica je čučnuo i osluhnuo diše li. Ništa.
Onda je ustao i nacerio se. „Olakšao si mi posao više nego što sam očekivao.”

S tim riječima, ubojica se uputio prema vratima.

*

Pluća rabina Kövesa bjesomučno su se borila za zrak.

Upravo je odigrao predstavu života.

Na samom rubu nesvjestice, ležao je nepomično i osluškivao kako se napadačevi