Page 187 - Dan Brown - Postanak

večeras doći”, nastavila je, brzo se sabravši. „Smatrala sam da vam je bliži Prado –
znate, Goya, Velâzquez... klasici.”

„Želite reći, konzervativan i staromodan?” Srdačno se nasmijao. „Mislim da ste
me zamijenili s ocem. Mallo i Miró su mi svakako najdraži.” Ambra i princ
razgovarali su još nekoliko minuta, i nju je zadivilo njegovo poznavanje umjetnosti.
Ipak, odrastao je u Kraljevskoj palači u Madridu koja je posjedovala jednu od
najboljih zbirki u Španjolskoj – vjerojatno mu je u dječjoj sobi visio neki El Grecov
original.

„Znam da zvuči nametljivo”, rekao je princ i pružio joj posjetnicu sa zlatotiskom,
„no bilo bi mi drago kad biste mi se sutra pridružili na večeri s uzvanicima. Moj
privatni broj je na posjetnici. Samo mi javite.”

„Večera?” poluozbiljno je upitala Ambra. „Ne znate mi ni ime.”
„Ambra Vidal”, mirno je odgovorio. „Trideset devet vam je godina. Diplomirali
ste povijest umjetnosti na Sveučilištu u Salamanci. Ravnateljica ste Guggenheimova

muzeja u Bilbau. Nedavno ste govorili o kontroverzama povezanima s Luisom
Quilesom, čiji radovi, slažem se, živopisno prikazuju užase suvremenog života i
možda nisu prikladni za malu djecu, no nisam siguran da se slažem s vašom
tvrdnjom da njegova djela podsjećaju na Banksyjeva. Nikad se niste udavali. Nemate
djece. I crno vam sjajno pristaje.”

Ambra je bila zapanjena od iznenađenja. „Blagi Bože. Taj pristup stvarno pali?”
„Nemam pojma”, odgovorio je s osmijehom. „Valjda ćemo otkriti.” Kao na znak,
stvorila su se dvojica agenata Guardije Real i otpratili princa kako bi se pozdravio s
nekim uglednicima.

Ambra je u ruci stezala posjetnicu i osjetila nešto što nije osjetila godinama.
Leptiriće. Je li me to princ upravo pozvao na spoj?

Ambra je bila mršava tinejdžerica i dječaci koji su je pozivali na izlaske smatrali
su se ravnima njoj. No poslije, kad se njezina ljepota pokazala u punom sjaju, Ambra
je odjednom otkrila da se muškarci plaše njezine prisutnosti, da petljaju, bili su
pretjerano samouvjereni ili pak potpuno ponizni. Večeras joj je hrabro prišao moćnik
i potpuno preuzeo kontrolu. Osjećala se ženstveno. I mlado.

Sljedeće večeri vozač je došao po Ambru u njezin hotel i odvezao je u
Kraljevsku palaču gdje se zatekla kako sjedi kraj princa, u društvu dvadesetak
uzvanika od kojih je mnoge prepoznala iz društvenih kronika ili iz svijeta politike.
Princ ju je predstavio kao svoju „dragu novu prijateljicu” i odmah otpočeo razgovor
o slikarstvu, u kojem je Ambra mogla slobodno sudjelovati. Osjećala se kao na
kakvoj audiciji, ali, neobično, zapravo nije marila. Bila je polaskana.