Page 182 - Dan Brown - Postanak
P. 182

najuzvišenije  Božje  djelo,  u  srži  i  dalje  životinje  čije  ponašanje  velikim  dijelom
             pokreće potraga za tjelesnim užicima. Ugađamo svojim fizičkim tijelima u nadi da će
             duše  poći  za  njima.  Köves  je  mnogo  vremena  proveo  savjetujući  one  koji  su
             pretjerali u animalnim kušnjama tijela – prvenstveno hrani i seksu – no s razvojem
             ovisnosti o internetu i jeftinim „dizajnerskim” drogama, posao mu je svakodnevno

             postajao sve izazovniji.
                 Jedina utjeha koju je Köves u tom trenutku trebao bio je toalet, pa se razočarao
             ondje zatekavši desetoricu u redu. Ne mogavši čekati, s naporom se popeo stubama
             na kat – rekli su mu da će ondje pronaći brojne toalete. Na katu zgrade, rabin je
             prošao  kroz  labirint  spojenih  salona  i  spavaćih  soba,  svaka  prostorija  bila  je
             opremljena barom ih sjedećom garniturom. Upitao je šankera za toalet, a on mu je
             pokazao  prilično  udaljen  hodnik,  očito  dostupan  preko  spojenog  balkona  koji  je

             gledao na dvorište.
                 Köves se brzo probio do balkona i držao se za ogradu dok se kretao njime. Putem
             je rastreseno zurio u napučeno dvorište ispod sebe, gdje se more mladih ljudi vrtjelo
             u ritmu dubokih basova.

                 Tada ga je Köves ugledao.

                 Naglo je zastao, sledila mu se krv.

                 Ondje,  usred  mase,  muškarac  u  trapericama  i  sa  šiltericom  gledao  je  ravno  u
             njega. Na trenutak su im se pogledi sreli. A onda je, brzinom pantere, muškarac sa
             šiltericom krenuo, probijajući se između gostiju i jureći uza stube.


                                                             *


             Ubojica se probijao stubištem, provjeravajući u prolazu svako lice. Bar Szimpla bio
             mu je prilično poznat te je brzo pristigao do balkona gdje je stajala njegova meta.
                 No rabin je nestao.

                 Nisam  prošao  kraj  tebe,  pomislio  je  ubojica,  a  to  znači  da  si  zašao  dublje  u
             zgradu.

                 Podigavši pogled prema zamračenom hodniku ispred sebe, ubojica se nasmiješio,
             sluteći kako točno zna gdje mu se meta pokušava sakriti.

                 Hodnik je bio natrpan i vonjao je na urin. Na drugom kraju stajala su nakrivljena
             drvena vrata.

                 Ubojica je glasno pošao hodnikom i onda glasno pokucao na vrata.
                 Tišina.

                 Pokucao je ponovno.
   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187