Page 184 - Dan Brown - Postanak

koraci udaljavaju po podu toaleta. Vrata su zaškripala i onda je škljocnula brava.

Tišina.
Köves se natjerao da pričeka još nekoliko sekundi kako bi bio siguran da ga

napadač više ne može čuti. Zatim, ne mogavši pričekati još ijedan trenutak, Köves je
izdahnuo i počeo udisati u dubokim dahovima koji su ga vraćali u život. Čak je i
ustajali zrak u toaletu izgledao kao dar s nebesa.
Polagano je otvorio oči; vid mu se zamaglio od nedostatka kisika. Dok je podizao

bolnu glavu, vid mu se počeo bistriti. Na svoje zaprepaštenje ugledao je tamnu
pojavu tik do zatvorenih vrata.
Muškarac sa šiltericom smiješio mu se.

Köves se skamenio. Nije izišao.

Ubojica je u dva duga koraka prišao rabinu, zgrabio ga za vrat čvrstim stiskom i
lice mu zario u pločice na podu.
„Možda ti je uspjelo zaustaviti disanje”, zarežao je ubojica, „ali nisi mogao
zaustaviti srce.” Nasmijao se. „Nemoj se brinuti, pomoći ću ti ja.”

Trenutak poslije, usijana vrelina prodrla je Kövesu u vrat. Činilo mu se da mu je
lava potekla niz grlo i da mu se slijeva u lubanju. Kad mu se, taj put, stegnulo srce,
znao je da je to stvarno.

Nakon što je velik dio života posvetio misterijima Šamajima – mjestu gdje
prebivaju Bog i pravednici – rabin Yehuda Köves znao je kako je od svih odgovora
udaljen tek jedan otkucaj srca.