Page 181 - Dan Brown - Postanak
P. 181

Moguće da se sastaje s nekim?


                 Poslodavac je odgovorio gotovo trenutačno.



             Obavi posao.


                 Među  barovima  u  ruševinama  i  mračnim  uličicama,  ono  što  je  započelo  kao
             uhođenje prometnulo se u smrtonosnu igru mačke i miša.



                                                             *


             Rabin Yehuda Köves znojio se i bez daha probijao Ulicom Kazinczy. Pluća su mu
             gorjela i osjećao je da će mu ostarjeli mjehur eksplodirati svakog trena.
                 Trebam samo zahod i malo odmora, pomislio je probijajući se kroz masu što se
             okupila ispred bara Szimpla – jednog od najvećih i najpoznatijih budimpeštanskih
             barova u ruševinama. Gosti su bili toliko raznolika mješavina godina i profesija da
             nitko  nije  pogledao  starog  rabina.  Zastat  ću  samo  na  tren,  odlučio  je  i  uputio  se
             prema baru.

                 Nekoć  veličanstvena  kamena  zgrada,  s  elegantnim  balkonima  i  visokim
             prozorima, bar Szimpla bio je oronula i grafitima prekrivena ljuštura. Dok je Köves
             ulazio kroz široke dveri nekoć slavne gradske rezidencije, prošao je kroz prolaz na
             kojem se kočila tajanstvena poruka: Egg-esh-Ay-ged-reh!

                 Trebao mu je trenutak da shvati kako je samo riječ o fonetskom ispisu mađarske
             riječi egészségedre – dakle, „živjeli”.

                 Ušavši, Köves se s nevjericom zagledao u mračnu unutrašnjost. Ruševna zgrada
             bila je podignuta oko prostranog dvorišta načičkanog nekim od najčudnijih predmeta
             koje je rabin ikad vidio – kauč načinjen od kade, lutke koje su, obješene u zraku,
             vozile  bicikle  i  prepiljeni  istočnonjemački  automobil  Trabant  koji  je  služio  kao
             priručna sjedalica za goste.

                 Dvorište su okruživali visoki zidovi urešeni mrežom nasprejanih grafita, postera
             iz sovjetskog doba, klasičnih skulptura i obješenih biljaka koje su se prelijevale s
             unutarnjih balkona, napučenih gostima koji su se svi njihali u ritmu glazbe. Zrak je
             vonjao na cigarete i pivo. Mladi parovi strasno su se ljubakali pred svima, dok su
             drugi kriomice pušili malene lule i ispijali čašice pálinke, omiljene mađarske voćne
             rakije.

                 Köves je oduvijek smatrao ironičnom činjenicu da su ljudi, unatoč tomu što su
   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186