Page 190 - Dan Brown - Postanak

Juliáne! Što to radiš?

Bez upozorenja, prijestolonasljednik Španjolske odjednom je kleknuo pred nju.
„Ambra Vidal, molim te, ne kao princ, nego samo kao zaljubljen čovjek.” Pogledao
ju je blistavim očima, a kamere su se namjestile kako bi mu uhvatile krupni plan lica.
„Volim te. Hoćeš li se udati za mene?”

Publika i voditelji ostali su bez daha od radosti, a Ambra je osjećala kako su se
milijuni očiju sa svih krajeva zemlje silovito prikovali za nju. Krv joj je navrla u lice,
osjećala se kao da joj reflektori pale kožu. Srce joj je luđački udaralo dok je zurila u
Juliána – po glavi su joj se motale tisuće misli.

Kako si me mogao dovesti u ovaj položaj? Tek smo se nedavno upoznali! Nisam
ti rekla neke stvari o sebi... a one mogu promijeniti sve!
Ambra nije znala koliko je dugo stajala u nijemoj panici, no jedan od voditelja
nasmijao se s nelagodom i rekao: „Mislim da je gospođica Vidal u transu od
iznenađenja! Gospođice Vidal? Lijepi princ kleči pred vama i izjavljuje vam ljubav

pred cijelim svijetom!”
Ambra je grozničavo kopala po umu tražeći neki dostojanstven uzmak. Čula je
samo muk i znala da je u klopci. Postojao je samo jedan način na koji je mogla

završiti ovo javno događanje. „Oklijevam zato što ne mogu vjerovati da bajke imaju
sretan kraj.” Opustila je ramena i toplo se nasmiješila Juliánu. „Naravno da hoću,
prinče Juliáne.”
Studio je eksplodirao u provali pljeska.

Julián je ustao i zagrlio Ambru. Dok su se grlili, shvatila je da se nikad dosad
nisu dulje zagrlili.

Deset minuta poslije toga, sjedili su na stražnjem sjedalu njegove limuzine.
„Vidim da sam te zatekao”, rekao je Julián. „Žao mi je. Pokušao sam biti
romantičan. Gajim snažne osjećaje prema tebi i...”

„Juliáne”, silovito ga je prekinula Ambra, „i ja gajim osjećaje prema tebi, ali si
me doveo u nemoguć položaj! Nisam ni pomišljala da ćeš me zaprositi tako brzo.
Jedva se poznajemo. Moram ti reći toliko toga – važne stvari o svojoj prošlosti.”

„Prošlost nije važna.”

„Ovo bi moglo biti važno. I to jako?

Nasmiješio se i odmahnuo glavom. „Volim te. Nije važno. Iskušaj me.” Ambra je
promatrala muškarca sučelice njoj. Onda dobro. Nipošto nije željela ovako nastaviti
razgovor, no nije joj dao izbora. „Dakle, Juliáne, ovako stoje stvari. Kad sam bila
mala, gotovo sam umrla od teške infekcije.”