Page 171 - Dan Brown - Postanak
P. 171
propusti posljednjeg putnika – muškarca sa šiltericom. Köves je ponovno osjetio
kako mu puls skače u nebo, no tip ga opet nije ni pogledao. Umjesto toga, okrenuo je
leđa masi i brzo krenuo suprotnim pravcem, pritom nazivajući nekoga.
Prestani umišljati, rekao je rabin sebi, trudeći se umiriti disanje.
Autobus je otišao, a hrpa studenata odmah je krenula niz ulicu prema barovima.
Rabin Köves trudio se, zbog vlastite sigurnosti, ostati uz njih što dulje moguće, a
potom će skrenuti oštro ulijevo i vratiti se do sinagoge.
Samo nekoliko ulica, govorio je sebi, ne mareći za težinu u nogama i sve snažniji
pritisak u mjehuru.
Barovi u ruševinama bili su pretrpani, a njihovi bučni klijenti stajali su i po
ulicama. Posvuda oko Kövesa tutnjala je elektronička glazba, vonj piva visio je u
zraku miješajući se sa slatkim dimom cigareta Sopianae i mirisom Kurtoskalacsa,
dimnjak-kolača.
Dok se primicao uglu, Kövesa je i dalje progonio jeziv osjećaj da ga netko
promatra. Usporio je i hitro se osvrnuo preko ramena. Nasreću, muškarca u
trapericama i sa šiltericom nije bilo na vidiku.
*
U mračnoj veži, zgrbljena pojava ostala je nepomična dugih deset sekundi prije nego
što je oprezno iz sjena provirila iza ugla.
Dobar pokušaj, stari, pomislio je, znajući da mu je na vrijeme nestao iz vida.
Muškarac je još jednom provjerio špricu u džepu. Zatim se izvukao iz sjena,
popravio šiltericu i požurio se za svojom metom.