Page 171 - Dan Brown - Postanak
P. 171

propusti  posljednjeg  putnika  –  muškarca  sa  šiltericom.  Köves  je  ponovno  osjetio
             kako mu puls skače u nebo, no tip ga opet nije ni pogledao. Umjesto toga, okrenuo je
             leđa masi i brzo krenuo suprotnim pravcem, pritom nazivajući nekoga.

                 Prestani umišljati, rekao je rabin sebi, trudeći se umiriti disanje.

                 Autobus je otišao, a hrpa studenata odmah je krenula niz ulicu prema barovima.
             Rabin Köves trudio se, zbog vlastite sigurnosti, ostati uz njih što dulje moguće, a
             potom će skrenuti oštro ulijevo i vratiti se do sinagoge.

                 Samo nekoliko ulica, govorio je sebi, ne mareći za težinu u nogama i sve snažniji
             pritisak u mjehuru.
                 Barovi  u  ruševinama  bili  su  pretrpani,  a  njihovi  bučni  klijenti  stajali  su  i  po
             ulicama. Posvuda oko Kövesa tutnjala je elektronička glazba, vonj piva visio je u
             zraku  miješajući  se  sa  slatkim  dimom  cigareta  Sopianae  i  mirisom  Kurtoskalacsa,
             dimnjak-kolača.

                 Dok  se  primicao  uglu,  Kövesa  je  i  dalje  progonio  jeziv  osjećaj  da  ga  netko
             promatra.  Usporio  je  i  hitro  se  osvrnuo  preko  ramena.  Nasreću,  muškarca  u
             trapericama i sa šiltericom nije bilo na vidiku.



                                                             *

             U mračnoj veži, zgrbljena pojava ostala je nepomična dugih deset sekundi prije nego

             što je oprezno iz sjena provirila iza ugla.
                 Dobar pokušaj, stari, pomislio je, znajući da mu je na vrijeme nestao iz vida.

                 Muškarac  je  još  jednom  provjerio  špricu  u  džepu.  Zatim  se  izvukao  iz  sjena,
             popravio šiltericu i požurio se za svojom metom.
   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176