Page 174 - Dan Brown - Postanak

činjenica da Garza još nije imao vijesti ni o Ambri Vidal ni o Robertu Langdonu.

Bog nam pomogao ako mediji doznaju za Ambrine večerašnje eskapade.
Zapovjednik je ušao bez kucanja. „Prinče Juliáne?” doviknuo je, žureći se prema

dnevnom boravku. „Moram nakratko razgovarati nasamo s vama.”
Garza je došao do dnevnog boravka i ondje naglo zastao.

Prostorija je bila prazna.

„Don Juliáne?” pozvao je, vraćajući se prema kuhinji. „Biskupe Valdespino?”
Garza je pretražio odaje, no princ i Valdespino nisu bili ondje.

Odmah je nazvao prinčev privatni broj; iznenadio se kad je začuo zvonjavu
telefona. Zvuk je bio slab, ali čujan – negdje u odajama. Garza je ponovno nazvao i
osluškivao prigušenu zvonjavu, ali sada prateći zvuk do malene slike na zidu koja je,
kako je znao, skrivala zidni sef.

Julián je zaključao mobitel u sef?

Garza nije mogao povjerovati da bi princ ostavio mobitel baš one noći kad je
komunikacija bila ključna.
Kamo su se uputili?

Garza je pokušao nazvati Valdespina nadajući se da će se biskup javiti. Potpuno
se zapanjio kad se iz sefa začula druga prigušena zvonjava.

I Valdespino je ostavio mobitel?

Dok ga je obuzimala panika, Garza je raskolačenih očiju izjurio iz odaja.
Sljedećih nekoliko minuta jurio je hodnicima, vikao, pretraživao i gore i dolje.
Nisu mogli samo ispariti!

Kad je Garza konačno zastao, zatekao se kako bez daha stoji u dnu Sabatinijeva
elegantnog glavnog stubišta. Poraženo je pognuo glavu. Tablet u ruci isključio se, no
na zamračenom zaslonu vidio je odraz stropne freske točno iznad glave.

Bila je to okrutna ironija. Freska je bila Giaquintovo veličanstveno remek-djelo –
Religija pod okriljem Španjolske.