Page 169 - Dan Brown - Postanak
P. 169

40.





             R A B I N   Y E H U D A   K Ö V E S  izjurio  je  iz  svog  kabineta,  prešao  vrt  i  kliznuo
             kroz ulazna vrata kuće te se stubama spustio na ulicu.

                 Više nisam siguran u svom domu, govorio je sebi dok mu je srce nemilosrdno
             udaralo. Moram u sinagogu.

                 Sinagoga u Ulici Dohany nije mu bila samo dugogodišnje utočište, nego i prava
             tvrđava. Barikade i bodljikava žica oko hrama, kao i danonoćna straža bili su jasan
             podsjetnik  na  dugovječni  budimpeštanski  antisemitizam.  Noćas  se  Köves  osjećao
             kao sretnik što posjeduje ključeve takve citadele.

                 Sinagoga  je  bila  udaljena  petnaest  minuta  od  njegove  kuće  –  spokojna
             svakodnevna Köveseva šetnja – no večeras, kad se zaputio Ulicom Lajosa Kossutha,
             osjećao  je  samo  strah.  Spustivši  glavu,  Köves  je  oprezno  promatrao  sjene  pred
             sobom otpočinjući svoje putovanje.
                 Gotovo istog trenutka spazio je nešto što ga je bacilo u očaj.

                 Na  klupi  s  druge  strane  ceste  sjedila  je  pogrbljena  pojava  –  snažno  građen
             muškarac u trapericama i sa šiltericom koji je nehajno prebirao po mobitelu dok mu
             je sjaj zaslona obasjavao bradato lice.

                 On nije iz ove četvrti, zaključio je Köves i ubrzao korak.

                 Muškarac sa šiltericom podigao je pogled, na trenutak pogledao rabina i vratio se
             mobitelu. Köves je produžio. Ulicu dalje, nervozno se osvrnuo iza sebe. Na njegov
             užas,  muškarac  sa  šiltericom  nije  više  sjedio  na  klupi.  Prešao  je  ulicu  i  hodao
             pločnikom iza Kövesa.

                 Prati me! Stari rabin ubrzao je korak, disao je sve kraće. Pitao se je li strašno
             pogriješio što je izašao iz kuće.
                 Valdespino mi je rekao da ne izlazim! Komu sam to odlučio vjerovati?

                 Köves je planirao pričekati da dođu Valdespinovi ljudi i otprate ga do Madrida,
             no telefonski je poziv promijenio sve. Mračno sjeme sumnje klijalo je brzo.

                 Žena na telefonu upozorila ga je: Biskup šalje ljude ne da vas prebace, nego da
             vas uklone – baš kao što je uklonio Syeda al-Fadla. Zatim mu je predočila toliko
             čvrste dokaze da je Kövesa obuzela panika te se dao u bijeg.

                 Žureći  pločnikom,  rabin  se  plašio  da  ipak  neće  stići  do  zaklona  sinagoge.
   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174