Page 170 - Dan Brown - Postanak

Muškarac sa šiltericom i dalje ga je pratio, udaljen pedesetak metara.

Zaglušujuća škripa proparala je noć i Köves je poskočio. Zatim je, s olakšanjem,
shvatio da je to gradski autobus zakočio niže u ulici. Pomislio je kako mu ga je
poslao sam Bog dok je potrčao prema vozilu i hitro uskočio. Autobus je bio pun
pripitih studenata, no dvoje ih je uljudno Kövesu ustupilo mjesto sprijeda.

„Köszönöm”, propištao je zadihani rabin. Hvala vam.
No prije nego što je autobus stigao krenuti, muškarac u trapericama i sa

šiltericom pojurio je za autobusom i jedva uspio uskočiti.
Köves se ukočio, no muškarac je prošao kraj njega i ne pogledavši ga i smjestio
se straga. U odrazu vjetrobrana rabin je primijetio da se muškarac ponovno posvetio
mobitelu, očigledno hipnotiziran nekom igricom.

Yehuda, bez paranoje, molim, prekorio je samoga sebe. Ne zanimaš ga.

Kad se autobus zaustavio na postaji u Ulici Dohany, Köves se čeznutljivo
zagledao u nedaleke tornjeve sinagoge, no nije se mogao natjerati da napusti
sigurnost prepunog vozila.
Ako iziđem, a on krene za mnom...

Ostao je sjediti, zaključivši da je u masi vjerojatno sigurniji. Mogu se još malo
voziti autobusom i doći do daha, pomislio je, iako je požalio što nije otišao na toalet
prije naglog odlaska iz kuće.

No nekoliko trenutaka poslije, dok se autobus udaljavao od Ulice Dohany, rabin
Köves shvatio je strahotnu manu svog plana.

Subota je uvečer, a svi su putnici djeca.

Shvatio je da će gotovo svi iz autobusa izići na istoj postaji – onoj sljedećoj, u
srcu budimpeštanske Židovske četvrti.
Nakon Drugog svjetskog rata od četvrti su ostale ruševine, no te ruševne zgrade
postale su središtem jedne od najživljih europskih scena – „barova u ruševinama” –
pomodnih noćnih klubova što su se smjestili u oronulim zgradama. Vikendima su
hrpe studenata i turista opsjedale četvrt i tulumarile u bombama srušenim ostacima

skladišta prekrivenim grafitima i starim kućama, sada opremljenima najnovijim
razglasima, raznobojnom rasvjetom i eklektičnim umjetničkim djelima.
I tako, kad se autobus zaustavio na sljedećoj postaji, svi su studenti zajedno

prokuljali van. Muškarac sa šiltericom ostao je sjediti straga i dalje obuzet
mobitelom. Nagon je govorio Kövesu da iziđe najbrže što može, pa se pridigao na
noge, požurio niz prolaz i sa skupinom studenata izišao na ulicu.
Autobus je dao gas i krenuo, no naglo je zastao i zašištao otvarajući vrata da